Odlukom Ministarstva kulture i medija, crkva Gospe od Ružarija s mjesnim grobljem u Preku proglašena je kulturnim dobrom, pri čemu je dobila trajnu zaštitu i upis u Registar kulturnih dobara RH, javlja portal Naši školji.
Cilj zaštite staroga groblja (zajedno s crkvom Gospe od Ružarija) je valorizacija čitavog prostora koji je funkcionalno i povijesno neodvojiv od same crkve.
Zaštita groblja znači sprečavanje degradacije prostora – zabranom unošenja materijala kao što je granit i inzistiranjem na minimalnim intervencijama te korištenjem materijala koji su u skladu s konzervatorskom strukom.
U donesenim mjerama, posebno su istaknute najstarije grobnice bez natpisa (skupina I) i grobnice s kraja 19. / početka 20. st. (skupina II), kao i sačuvani ranokršćanski sarkofag. Nove mjere znače da je za sve radove sanacije grobnica potrebno od konzervatora zatražiti posebne uvjete kojima će biti jasno definiran način njihove sanacije.
U obrazloženju odluke, Ministarstvo kulture i medija, između ostaloga, navodi sljedeće:
Stara župna crkva Gospe od Ružarija podignuta je u drugoj polovici 18. stoljeća, nakon što je Preko dobilo svoju župu. Svećenik i povjesničar, Carlo Federico Bianchi navodi da su župljani svoju crkvu obnovili već 1765. godine, predvođeni župnikom Matom Brižićem. Godine 1773., zadarski nadbiskup Michele Triali daje je povećati i popločati, a posvećuje je 24. siječnja 1774. godine.
Nikola Jakšić prvi iznosi tezu da je barokna crkva podignuta na mjestu ili u neposrednoj blizini ranokršćanske Crkve sv. Andrije. Dugo je ranokršćanska crkva bila odrednica prostora u kojemu je podignuta te se u spisima iz 13. stoljeća spominje i toponim – uvala sv. Andrije. Više pronađenih ostataka koji su uzidani u baroknu crkvu Gospe od Ružarija podupiru tezu o postojanju ranijeg sakralnog objekta. Među važnijim komadima kamene plastike antički je arhitrav s florealnim uzorkom koji je postavljen nad ulaznim vratima današnje crkve. Kao dokaz o postojanju ranije crkve navode se ranokršćanski impost s uklesanim križem koji se nalazi u tjemenu polukružnog baroknog prozora na pročelju crkve te ranokršćanski sarkofag koji je smješten uz sjeverozapadni ogradni zid groblja.
Zvonik je podignut uz jugozapadno pročelje sakristije 1844. godine. Slijedi barokne uzore, ali istodobno i suvremena, klasicizirajuća rješenja.
Staro mjesno groblje na kojem je podignuta crkva Gospe od Ružarija u potpunosti je prekriveno nadgrobnim pločama koje se u velikom dijelu nastavljaju jedna na drugu, ostavljajući minimalno prostora između grobova. Zbog toga je slobodna hodna površina oko crkve gotovo nepostojeća. Na starije nadgrobne ploče bez ikakvih dekoracija i natpisa direktno se nastavljaju novije grobnice, u kojima su se do danas obavljali ukopi. Pojedine grobnice mogu se dodatno valorizirati zbog svojih povijesno-umjetničkih vrijednosti, a riječ je pretežno o onima s kraja 19. stoljeća. Prema povijesnoj i umjetničkoj vrijednosti, najvredniji nadgrobni spomenik je onaj koji je dao izraditi zadarski slikar, Francesco Salghetti-Drioli za svoju preminulu suprugu, Angelicu Salghetti-Drioli (r. Isola).
Određene grobnice s početka, ali i iz 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća, a koje su očuvane s minimalno intervencija, također se mogu valorizirati kao vrijedne jer odražavaju stil vremena u kojem su podignute. Dodatnu vrijednost prostoru groblja daju druge vrlo vrijedne sastavnice, kao što su ranokršćanski sarkofag i dio sačuvanog epitafa (kraj l . / početak 2. st.), pronađenog u podnožju obiteljske grobnice kao materijal koji je iskorišten pri popločavanju groblja.
Kulturno-povijesna vrijednost Crkve Gospe od Ružarija iščitava se najprije iz povijesnih činjenica vezanih uz njezino utemeljenje i razvoj, kao i iz pojedinih elemenata arhitektonske plastike koji podižu njezinu vrijednost i značenje u prostoru. Budući da se za vrijeme gradnje crkve uzima sredina 18. stoljeća, ali i da o njezinom ranijem postanku svjedoče određeni povijesni izvori, kao i elementi arhitektonske plastike, kulturno-povijesnoj vrijednosti pridružujemo i starosnu vrijednost. Samo oblikovanje crkve tipično je barokno — na pravokutni tlocrt broda nadovezuje se nešto uža, pravokutna apsida. Upravo po oblikovanju, povezujemo je s drugim istovremenim otočnim crkvama, odnosno onima koje su doživjele baroknu obnovu, zbog čega crkva ima i tipološku vrijednost. Samim oblikovanjem, crkva Gospe od Ružarija ne ističe se posebno od ostalih sakralnih građevina ovoga vremena, no zbog kontinuiteta postojanja na ovom području, njezina je kulturno-povijesna vrijednost značajnija. Povijesna i funkcionalna veza između crkve i staroga groblja te uklopljenost dvaju neraskidivih elemenata u dio naselja doprinose cjelokupnoj ambijentalnoj vrijednosti koju je potrebno očuvati.
