Povezivanje prapovijesnih artefakata s tradicijskim odijevanjem Baranje otvorilo je prostor za nova istraživanja o kontinuitetu identiteta i statusnim simbolima kroz tisućljeća. Analiza prapovijesnih figura iz razdoblja vučedolske i badenske kulture otkrila je prikaze odjeće koji se u stručnoj literaturi interpretiraju kao stražnje resaste pregače ili plisirane suknje, a upravo se ti elementi nalaze u temelju baranjskoga šokačkog vunenog ruva.
U pet podunavskih sela Baranje očuvane su stražnje pregače poznate kao “ponjavke”, dok se u pet podravskih sela pojavljuju plisirane suknje, što je poslužilo kao izravna inspiracija za izložbu koja nastoji dešifrirati simbole prošlosti. Poseban fokus stavljen je na prsa pojedinih prapovijesnih figura gdje se ponavlja motiv simbola “X”, koji u kontekstu ove izložbe nosi dvostruko značenje: predstavlja nepoznanicu u istraživanju, ali i doslovan grafički simbol vidljiv na arheološkim nalazima i motivima narodne nošnje.
Narodna nošnja u zatvorenom patrijarhalnom društvu, kakvo je bilo baranjsko, služila je kao najrječitiji izraz statusa osobe. Pogledom na odjeću bilo je moguće precizno odrediti životnu dob, bračni status, prilike u obitelji pa čak i vrijeme korote, bez potrebe za verbalnom komunikacijom. Budući da je patrijarhat karakterističan i za indoeuropske kulture kojima pripada vučedolska, postavljaju se pitanja o tome je li i njihova odjeća slala jednako jasne poruke te jesu li jarke boje i specifična oglavlja, poput onih kod baranjskih snaša, imala istu ulogu zaštite i identifikacije.
Ponavljanje motiva s prapovijesne keramike na baranjskoj nošnji otvara nova pitanja o tome koliko je zapravo informacija o identitetu upisano u niti tekstila koje koristimo stoljećima. Svaka nova spoznaja o simbolu “X” na prsima figura sugerira da poruka koju on šalje možda krije odgovor na pitanje o kontinuitetu kulture koja povezuje prapovijest s današnjom baštinom Baranje.
