Još malo pa će se Lucia Zoe Jukić, članica JK-a Uskok, sa svojim kolegicama i kolegama uputiti u Tursku, na Europsko prvenstvo (28. 5. do 4. 6. 2025.) u grad Česme blizu Izmira. Lucia Zoe Jukić uvrštena je u sastav reprezentacije, a još su unutra Vita Erceg iz Opatije koja brani naslov prvakinje, Matteo Matković (Galeb, Kostrena), Alexandra Ivanova (Opatija), Albert Lebinac (Galeb, Kostrena), Vito Škufca (Galeb, Kostrena), Maro Uroda (Tijat, Vodice) i Laura Čugalj (Val, Crikvenica). Vođa puta bit će Teo Piasevoli, a trener Damir Nakrst, objavili su iz Kluba.
Cijelu priču o njoj pročitajte u nastavku:
– Naša je Lucia Zoe poziv zavrijedila izvrsnim plasmanima na nizu prethodnih regata. Nije se jednostavno plasirati na europsko prvenstvo, a konkurencija će biti snažna. Hrvatska je u natjecateljskom jedrenju među vodećima, ali uvijek iznova valja se potvrđivati na velikim natjecanjima – govori Danijela Gluhan, trenerica u klubu.
Klupska škola jedrenja, koja u pravilu u jednom naraštaju okupi četrdesetak djevojčica i dječaka, već godinama na Vitrenjaku „izbacuje“ natjecateljice i natjecatelja u klasu Optimist s kojima već 24 godine radi Danijela Gluhan. I Lucia Zoe (u daljem tekstu samo: Luce) prošla je tim putem i danas je, evo, reprezentativka.
Zanimljivo je!
E sad, na što se odnose te dvije riječi? pitate se, ali lako je „skužiti“ da je tim dvjema riječima Luce odgovorila na pitanje što ju je privuklo i što ju je zadržalo u jedrenju. Ipak…
Malo, nešto malo bila sam u softballu, a kad je jedna moja prijateljica rekla da ide na jedrenje, pošla sam i ja – zbori Luce.
Prijateljica je, gle čuda, u nekom trenu odustala, ali nije Luce.
Pa, zanimljivo je!
Tako, poslije usvajanja znanja i vještina, uz veliku dozu samomotivacije, naporne treninge i nakon što se u nje početna mrvica strasti prema jedrenju razbuktala, Luce je do 12. godine uspjela dosegnuti status najbolje jedriličarke u svojoj dobi. Igrom slučaja, promakao joj je nastup na državnom prvenstvu jer je obitelj baš tada odletjela (pozor: ne odjedrila!) u Australiju.
Mama je Australka i sve je to bilo dogovoreno pa nisam mogla na državno.
Ništa zato, Luce jedri dalje. Ušla je u kategoriju natjecateljica do 15 godina, a trenerica Danijela ističe da će Luce još jednu sezonu moći jedriti u klasi Optimist.
Treninzi jesu naporni, ali meni to nije problem. Pohađam sedmi razred OŠ-e Stanovi, spajam školu i jedrenje koliko je moguće. Kako je jer sam na moru tako često? Paaaa… zabavno!
Ako se pitate kako djevojčice i dječaci koji su počesto lakši od broda i opreme (brat bratu, otprilike je to nekih 35 do 40 kg) upravljaju jedrilicom i to tako vješto, odgovor nije moguće sažeti u dvije, tri rečenice.
Jedrenje općenito, a natjecateljsko jedrenje posebno, zahtijevaju moć visoke koncentracije, poznavanje mora, vjetrova, baratanje opremom, visoku sposobnost predviđanja i još puno toga što omogućuje određeni stupanj sposobnosti za uočavanje situacije, donošenje ispravnih odluka i realizaciju tih odluka. Pojedinačni rezultati i plasmani posljedica su niza i niza čimbenika, ali u konačnici jedrenje kao takvo čovjeka čini trajno sposobnim za mnoge naporne ili čak i teške životne situacije i to je velika stvar – kazat će trenerica Danijela Gluhan.
Dobro je, dakako, sve to znati. I Luce zna to dobro, pomalo se smješka i gleda na sat – valja na more!
A sutra? Prekosutra? Još dalje u budućnost?
Ostat ću u jedrenju. Olimpijada? Ha, dug je put do olimpijade, ali nije nemoguć – kaže Luce.
Odnosno, za kraj teksta – Lucia Zoe Jukić.
I još nešto – zna Luce veoma dobro zašto je Jakša Fiamengo napisao, Zdenko Runjić uglazbio a Oliver Dragojević ispjevao A vitar puše, a vitar puše/ A vitar puše/ Nek′ samo puše!.
