Nova godina emisije (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, koja se emitira na Arena sport kanalima započela je velikom televizijskom premijerom – ekskluzivnim razgovorom s ikonom svjetskog nogometa koji je ispisao povijest, Zlatanom Ibrahimovićem.
Karizmatični lider u prvom dijelu razgovora bez zadrške je podijelio svoju životnu priču sa Slavenom Bilićem, govoreći o životu nakon profesionalne karijere, savjetničkoj ulozi u AC Milanu, djetinjstvu u Rosengårdu, mentalitetu pobjednika te izazovima i iskustvima koji su oblikovali njegov jedinstven put.
Bivši kapetan švedske nogometne reprezentacije, poznat kao ultimativni natjecatelj i jedan od najdominantnijih napadača svoje generacije, otvoreno je govorio o svojim počecima, obitelji, identitetu i ambiciji koja ga je pratila kroz čitavu karijeru.
“Da razjasnimo gledateljima, naša emisija je planetarna u smislu veličine gostiju i karijera koje su napravili…Ali je ipak okrenuta prema onim našim prostorima i prema ljudima s tog područja – to je prioritet. Bilo bi izvanredno da pokušamo razgovarati na jeziku koji razumiju ljudi s tog područja, kako god ga nazivali. Svaka ti čast – i to je također dokaz tvoje veličine i hrabrosti, što si odlučio: ajmo to probati…”, istaknuo je Slaven Bilić na početku razgovora.
Zlatan Ibrahimović je potvrdio: “Može, probat ćemo na našem. Ako ne ide, možemo na švedski, engleski, talijanski…”
Bilić se osvrnuo na Ibrahimovićevu novu ulogu u Milanu nakon završetka igračke karijere te otvorio pitanje može li ta pozicija zamijeniti osjećaj i adrenalin koji je imao na terenu. Zlatan Ibrahimović otvoreno je govorio o iskustvima koja su ga oblikovala:
“Sve što sam proživio kao igrač oblikovalo me i kao čovjeka. Ono što sam naučio, mentalitet koji sam imao oko sebe, ljudi oko mene, igrači i ljudi izvan nogometa – učinili su me čovjekom kakav sam danas…ciljevi koje imam ciljevi su mentaliteta pobjednika. Nije da ne znam gubiti – gubio sam – ali moj svijet nije gubitnički. Moram pobijediti, želim pobijediti i znam kako pobijediti. To sam ja. Uvijek tražim da budem top. Sve ispod toga me ne ispunjava. Želim biti drugačiji od drugih. Ako sam drugačiji od drugih, onda sam najbolji.”
U nastavku razgovora, Slaven je otvorio temu trenerskog posla i pitanja može li uloga trenera igraču pružiti isti osjećaj kao kada je na terenu. Ibrahimović je govorio o razlici između igrača i trenera te o tome koliko mu nedostaje natjecateljski teren:
“Kada je igrač jednom bio na vrhunskom nivou, to nije isto kao kada si trener. Trener je druga stvar. Ne pomaže – pomaže ti malo – ako si bio igrač, ali to je druga situacija. Igrači griješe kada misle da će biti veliki treneri samo zato što su bili veliki igrači. To su dvije različite situacije. Sada patim jer ne mogu igrati, jer ne mogu pomoći suigračima, ne mogu doprinijeti rezultatu.”
“Kada sam igrao, osjećao sam se živim. To je bio moj svijet. Ili ti ili ja. Jedan će pobijediti. Radit ću sve da pobijedim…kada dođem na teren, dođe mi mentalitet pobjednika. Ako ne pobijedim, kao da nisam živ. Zato mi je danas teško što ne mogu pomoći svojim suigračima… Učim na drugačiji način pomoći ekipi. Ali – teško je.”
Govoreći o usporedbi između uloge igrača i uloge direktora, ikona svjetskog nogometa je naglasila kako je ostao vjeran sebi, ali da danas nogomet promatra iz nove perspektive:
“Isti sam. Kakav sam bio kao igrač, takav sam i sada. Samo što sada nogomet vidim s druge strane. Sada imam odgovore na pitanja na koja nisam imao dok sam bio igrač. Imam cjelovitu sliku cijelog kluba….Klub je kao tvrtka – potrebni su sponzori, navijači, televizijska prava.”
“Tome se sada učim, tu rastem i tu sam ponizan. Gledam, slušam i učim od profesionalaca u tim područjima. Kada je u pitanju sam nogomet, tu sam ofenzivniji – znam više o tome i tu više govorim. To su dvije različite situacije…sada idem ‘step by step’. Dok sam igrao, bila je druga situacija.”
U jednom dijelu emisije, Slaven Bilić se vratio u Ibrahimovićevo djetinjstvo i odrastanje u Rosengårdu, o čemu je legendarni napadač govorio s posebnim ponosom:
“Rođen sam u Malmöu, u dijelu Rosengård. Kažu geto, ali to za mene nije bilo geto… Bilo je mulikulturalno…. svi smo bili tu i bili smo zajedno. Otac mi je musliman iz Bosne, iz Bijeljine, mama katolkinja iz Zadra, a ja sam se rodio u Švedskoj. Do svoje 16., 17. godine života nikada nisam bio u centru Malmöa. Nogomet, škola i stan su bili u Rosengårdu. Tu smo bili svi. Nisam imao potrebe ići u grad. Niti sa školom nismo išli na izlete u grad.
Nastavio je Ibra: “Sada više nije tajna da sam ukrao puno bicikala da idem na treninge. Nisam išao autobusom jer nisam imao novaca. Ili sam hodao, ili sam trčao, ili sam ukrao bicikl da bih došao na trening ili u školu. To je bio moj svijet…U grad sam otišao prvi put sa 16 godina. Tada sam prvi put vidio zeleni autobus…”.
Sve detalje ovog razgovora pročitajte OVDJE.
