Dok svijet analizira američku operaciju u Venezueli, u kojoj su pripadnici Delta Force postrojbe uhvatili predsjednika Nicolása Madura, u fokus javnosti ponovno je došla jedna od najelitnijih i najtajnovitijih vojnih jedinica na svijetu. Poznati kao “tihi profesionalci”, operativci Delte zaduženi su za najsloženije misije, od protuterorističkih akcija do hvatanja najtraženijih svjetskih bjegunaca.
No, malo je poznato da je jedan od najodlikovanijih heroja u povijesti te postrojbe bio Hrvat – Ivica Jerak, mladić iz malog Debeljaka pokraj Zadra, čiji je životni put postao američka legenda, piše 24sata.
Priča o Ivici Jeraku priča je o nevjerojatnoj hrabrosti, odanosti i žrtvi. Poznat pod nadimcima “Pizza” i “Hrvatska senzacija”, Jerak je u svojoj sedamnaestogodišnjoj karijeri u američkoj vojsci zaslužio čak 47 visokih vojnih odličja i priznanja, služeći u najopasnijim zonama svijeta, od Pustinjske oluje do ratom razorenog Iraka i Afganistana. Njegov put od dalmatinskog kamena do vrha američkih specijalnih snaga svjedočanstvo je iznimnog karaktera čovjeka koji je svoju novu domovinu volio toliko da je za nju bio spreman dati i vlastiti život.
Ivica Jerak rođen je 12. listopada 1962. godine u Debeljaku. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu i Sukošanu, u Zadru je završio školu za pomorskog nautičara, sanjajući o plovidbi svjetskim morima. Taj san je i ostvario, no nakon nekoliko godina na brodu, sredinom osamdesetih, iskrcao se u Sjedinjenim Američkim Državama i odlučio započeti novi život. U siječnju 1988. godine prijavio se u američku vojsku kao borbeni bolničar.
Njegova obitelj u Hrvatskoj prisjeća ga se kao izdržljivog i nezaustavljivog mladića, rođenog za vojsku. Njegov brat svojedobno je podijelio Ivičina razmišljanja.
- Govorio je da ne može Americi vratiti ono što mu je dala. Posljednji put smo ga vidjeli u veljači 2005. Pet mjeseci poslije je poginuo…
Ta duboka zahvalnost prema zemlji koja ga je primila vodila ga je kroz cijelu karijeru. Nakon osnovne obuke, raspoređen je u 690. medicinsku satniju u Fort Benningu, a ubrzo je uslijedilo i prvo vatreno krštenje – sudjelovanje u Zaljevskom ratu. No, Jerakove ambicije bile su veće. Privlačile su ga specijalne postrojbe, pa se prijavio na rigoroznu selekciju za Zelene beretke.
Nakon uspješno završenog tečaja za specijalca bolničara (18D), postao je pripadnik 10. grupe za specijalne operacije. Tijekom devedesetih, službovao je i na području bivše Jugoslavije, u Bosni i Hercegovini te na Kosovu. Njegovo poznavanje jezika pokazalo se neprocjenjivim u misijama hvatanja osoba optuženih za ratne zločine, gdje je bio ključan u prikupljanju obavještajnih podataka od lokalnog stanovništva.
‘Hrvatska senzacija’ u najtajnijoj postrojbi svijeta
Vrhunac njegove karijere uslijedio je krajem devedesetih, kada je prošao jednu od najzahtjevnijih selekcija na svijetu i postao operativac 1. operativnog odreda specijalnih snaga – Delta, poznatijeg kao Delta Force.
Riječ je o postrojbi čije je djelovanje obavijeno velom tajne, a njezini pripadnici smatraju se najboljima od najboljih. Oni su ti koji su, kako navode izvješća, sudjelovali u hvatanju Sadama Huseina, eliminaciji vođe ISIS-a Abu Bakra al-Baghdadija i, nedavno, uhićenju venezuelanskog predsjednika Madura.
Koliko je postrojba tajnovita, svjedoči i priča njegove obitelji, koja pravu istinu o njegovoj ulozi nije znala sve do njegove smrti.
- To sam shvatio tek na pogrebu. Po njegovu suprugu i nas troje iz obitelji poslan je privatni zrakoplov koji nas je dovezao u Washington. Shvatili smo kako je njegova specijalna postrojba malobrojna i gubitak jednog čovjeka bio je nenadoknadiv – ispričao je njegov brat Petar, dodavši kako su im u bazi pokazali muzej s Ivičinim slikama.
Čak je i sam Ivica, čini se, imao predosjećaj.
- Kada je posljednji put bio ovdje, rekao je da će, ako pogine, biti pokopan na washingtonskom groblju. Nismo ga shvatili ozbiljno jer 2007. je trebao biti u mirovini i češće dolaziti k nama, ali kao da je predosjećao što će se dogoditi u Iraku – zaključio je brat.
Stožerni narednik Ivica Jerak poginuo je 25. kolovoza 2005. godine tijekom borbene operacije protiv Al-Qaide u blizini iračkog grada Al Qaima. Imao je 42 godine. Njegovo oklopno vozilo Pandur naletjelo je na protutenkovsku minu. S njim su živote izgubila još dvojica pripadnika Delta Forcea, Trevor Diesing i Obediah Kolath, te vojnik iz 75. rendžerske pukovnije, Timothy Shea.
U svojoj je karijeri proveo ukupno 42 mjeseca u borbenim zonama. Među desecima odlikovanja ističu se Brončana zvijezda za hrabrost, tri medalje Purpurno srce za ranjavanje u borbi (jedna dodijeljena postumno) te Medalja za zasluge u obrani. Pokopan je uz najviše vojne počasti na Nacionalnom groblju Arlington, mjestu gdje počivaju najveći američki heroji.
Iako počiva tisućama kilometara daleko, sjećanje na Ivicu Jeraka živi u njegovu rodnom Debeljaku. Tamo je, u njegovu čast, Zapovjedništvo američke vojske za Europu doniralo 130.000 dolara za obnovu škole, izgradnju sportske dvorane i dječjeg igrališta. Na školi stoji mramorna ploča s dvojezičnim natpisom: “Ova igrališta i radovi posvećeni su uspomeni na časničkog namjesnika Ivicu Jeraka, sina Debeljaka, građanina Sjedinjenih Američkih Država koji je poginuo na dužnosti”.
Na otvorenju 2009. godine, njegov zapovjednik, general Frank J. Kisner, rekao je:
- Ivice se prisjećamo kao pravog junaka koji je dao život za slobodu potlačenih. Njegova hrabrost i čast su inspiracija za sve. Obnovom objekata za djecu u Debeljaku želimo sačuvati sjećanje na Ivicu, ali i poboljšati život u njegovu rodnome mjestu.
