Strahote pridnenog koćarenja, ribolova mrežama koje se vuku morskim dnom i uništavaju sve pred sobom, stoljećima su bile skrivene od pogleda ljudi. No novi film omiljenog lica dokumentarnih filmova, prirodoslovca Sir Davida Attenborougha, donosi gledateljima dosad neviđene prizore pridnenog koćarenja i njegovih razarajućih posljedica na more i život u njemu. Kako bi snimili koćarenje, tim je surađivao sa znanstvenicima koji su istraživali utjecaj ove metode ribolova i pričvrstili kamere na mreže dok su se vukle po morskome dnu.
80 % dna Jadranskoga mora oštećeno je koćarenjem
Ova najdestruktivnija ribolovna metoda odvija se svakodnevno diljem svijeta. Zastrašujuća je činjenica da se svake godine izlovi područje veličine Amazonske prašume. Mreže svakodnevno zahvaćaju dno i u kratkom vremenu iscrpljuju riblje vrste neselektivno uništavajući sve što im se nađe na putu. Koćarice trgaju morsko dno tolikom silinom da se njihovi tragovi razaranja mogu vidjeti iz svemira! Iako mnogi misle da je Jadransko more pošteđeno, činjenica je da je čak 80 % dna našega mora oštećeno koćarenjem i da još uvijek koćarenje nije zabranjeno!
„Pridneno koćarenje odvija se daleko od pogleda javnosti. Upravo otkrivanjem tih prizora i prikazivanjem onoga što se događa ispod površine omogućujemo ljudima da shvate razoran utjecaj koji ova metoda ima na morski život. Nadamo se da će ove dosad neviđene snimke pridnenog koćarenja probuditi svijest o stvarnosti skrivenoj ispod morske površine i potaknuti sve nas da se zauzmemo za što skoriju zabranu djelovanja koćarica”, poručuje Vlatka Balaš Cerjak, koordinatorica kampanja u udruzi Prijatelji životinja, pozivajući sve da na www.zabranimo-koce.net potpišu peticiju za zabranu pridnenih koća.
No-take zone kao model zaštite mora i oceana
Teško je zamisliti razorniji način lova riba, a vrlo je malo mjesta koja su sigurna od tog i drugih vrsta ribolova. Zato, kao važan model očuvanja mora i života u njemu, Attenborough prikazuje zaštićena područja u moru, takozvane no-take zone (zone bez ribolova). To su područja gdje nije dopuštena nikakva ribolovna aktivnost, odnosno svaka radnja koja uklanja ili ekstrahira bilo koji resurs. Prijatelji životinja navode da bi Jadransko more, kao jedno od mora koje je najviše pogođeno koćarenjem i drugim vrstama ribolova, trebalo imati barem 20 posto takvih zona.
Hrvatske koćarice među najgorim zagađivačima ugljikom na svijetu
„Uz razaranje dna, ugrožavanje bioraznolikosti i neselektivni lov, koćarenje je izravno povezano i s velikim utjecajem na klimatske promjene. Naime, koćarice oslobađaju više ugljičnog dioksida nego što ga stvara cijeli zračni promet. Hrvatska je među deset zemalja svijeta čije koćarice ispuštaju najviše štetnih plinove te je jedna od zemalja EU-a koje su pod najvećim negativnim utjecajem klimatskih promjena. Hrvatske koćarice spadaju među najgore zagađivače ugljikom u svijetu. S druge strane, u tom istom istraživanju, Jadransko more navedeno je kao jedno od tri svjetska mora čija bi poboljšana zaštita mogla smanjiti emisiju ugljika i poboljšati biološku raznolikost”, istaknula je Balaš Cerjak.
Bez riba na tanjuru za sprječavanje uništavanja okoliša
Dodaje da, osim što je nužno djelovati na razini sustava potpunom zabranom koćarenja i proglašenjem no-take zona, naši osobni izbori mogu imati velik utjecaj na zdravlje mora: „Jedan od najučinkovitijih načina kako kao pojedinci možemo pomoći morima jest da prestanemo jesti njihove stanovnike. Svako smanjenje potražnje za morskim životinjama znači manje ribarskih brodova na moru, manje uništenog morskog dna i manje emisija stakleničkih plinova. Morska bića nisu resursi, već osjećajna, inteligentna bića koja imaju svoju svrhu u svojem složenom i krhkom ekosustavu. Odabirom biljnih proizvoda možemo značajno smanjiti pritisak na mora i oceane te istovremeno pridonijeti očuvanju biološke raznolikosti, borbi protiv klimatskih promjena i stvaranju pravednijeg odnosa prema svim bićima. Svaki tanjur bez ribe korak je prema spasu planeta.”
