Poljoprivrednik kojem divljač uništi usjev ili nasad morat će, želi li ostvariti naknadu štete, dokazati da je pravodobno poduzeo razumne mjere kako bi svoju imovinu zaštitio, javljaju agencije.
To propisuje konačni prijedlog izmjena Zakona o lovstvu, koji je Vlada 9. listopada uputila u drugo saborsko čitanje.
Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) protivi se takvom rješenju i tvrdi da Ministarstvo poljoprivrede nije prihvatilo prijedloge koje je Komora pripremila radi drukčijeg uređenja zaštite poljoprivrednika i naknade šteta.
„Poljoprivrednici će trpjeti štetu, a morat će dokazivati da su je pokušali spriječiti”, upozorio je predsjednik HPK-a Željko Mihelić.
Obveza vlasnika da poduzima mjere kako bi zaštitio svoju imovinu od divljači postoji i u sadašnjem Zakonu o lovstvu.
Konačnim prijedlogom, međutim, dodatno se propisuje da je teret dokazivanja pravodobnog poduzimanja tih mjera na oštećeniku.
Među mogućim mjerama navode se ograđivanje dobara, ciljano čuvanje i istjerivanje divljači, agrotehničke mjere te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava.
Ako oštećenik pravodobno ne poduzme razumne mjere zaštite ili ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera za sprječavanje štete, prema prijedlogu nema pravo na naknadu cjelokupne štete koju prouzroči divljač.
Vlada u obrazloženju tvrdi da se time odgovornost za štetu ne prenosi na poljoprivrednika. Navodi da lovoovlaštenik i dalje odgovara za štetu, ali da je oštećenik dužan dokazati vlastite postupke kojima ju je pokušao spriječiti.
Konačni prijedlog detaljnije uređuje i postupak ostvarivanja naknade.
Oštećenik mora štetu prijaviti lovoovlašteniku najkasnije u roku od sedam dana od dana kada ju je uočio, a lovoovlaštenik mora odgovoriti u sljedećih sedam dana.
Ako sporazum o naknadi ne bude postignut, oštećenik se može obratiti nadležnom županijskom tijelu i zatražiti procjenu štete.
Zahtjev mora sadržavati i podatke o poduzetim mjerama zaštite.
Županija će osnovati povjerenstvo za procjenu šteta od divljači, koje mora izaći na teren u roku od sedam dana od zaprimanja zahtjeva. U povjerenstvo se mogu imenovati i predstavnici Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, HPK-a i Hrvatskog lovačkog saveza.
Ako se ni nakon procjene ne postigne sporazum, oštećenik može zatražiti naknadu pred sudom.
Konačni prijedlog donosi i dodatnu zaštitu za slučajeve kada je šteta već utvrđena, ali nije isplaćena.
Ako lovoovlaštenik ne plati iznos utvrđen sporazumom ili pravomoćnom sudskom odlukom u roku od 30 dana, oštećenik može zatražiti da se šteta isplati iz sredstava prikupljenih od godišnjih naknada za pravo lova.
Nadležno tijelo potom taj iznos naplaćuje od lovoovlaštenika, a neplaćanje utvrđene štete smatrat će se osobito teškom povredom ugovora o pravu lova zbog koje se mora pokrenuti postupak raskida ugovora.
HPK smatra da takvo uređenje ipak stavlja prevelik teret na poljoprivrednike.
Komora ističe da poljoprivrednici ne određuju brojnost divljači niti upravljaju lovištima, ali snose izravne gubitke kada im divljač uništi proizvodnju.
Traže da se tijekom saborske procedure jasnije definira odgovornost za štete, pravednije raspodijele troškovi zaštite te spriječi da uvjeti dokazivanja onemoguće poljoprivrednike u ostvarivanju naknade.
Rasprava o tim pitanjima traje još od prvog čitanja. I u Hrvatskom saboru više je zastupnika problematiziralo troškove zaštite poljoprivrednih dobara i teret dokazivanja, no Vlada je u obrazloženju konačnog prijedloga navela da te primjedbe nije prihvatila.
Istodobno se mijenja i način dodjele lovišta.
Ako se na natječaj ne javi prethodni koncesionar koji ima pravo prednosti ili ne ispuni uvjete, prednost će moći ostvariti domicilna lovačka udruga s većim brojem članova koji imaju važeću lovačku iskaznicu i najmanje tri godine prebivalište na području lovišta.
Zakup lovišta produljuje se s deset na 20 godina, a minimalna površina privatnog lovišta povećava s 500 na 1.000 hektara.
HPK smatra da konačni prijedlog time izlazi ususret lovačkim udrugama, dok njezini zahtjevi vezani uz štete poljoprivrednicima nisu prihvaćeni.
Ministarstvo, s druge strane, u obrazloženju zakona navodi da bi izmjene trebale donijeti učinkovitije sprječavanje i rješavanje šteta, održivije gospodarenje lovištima i jasniju odgovornost svih sudionika, prenosi Poslovni dnevnik.
