Dok se veći dio obale još uvijek bori s formulama masovnog turizma i ukusima prilagođenima prosjeku, pakoški Bužak potkraj kolovoza ponovno je ponudio odgovor na pitanje što putnik zapravo traži kada dođe na Mediteran. Tradicionalna manifestacija „Materine užance”, posvećena snalažljivosti, snazi i trudovima dalmatinske majke, obilježila je punoLjetno, 18. izdanje, još jednom potvrdivši da se najdublji dojam ne stvara u luksuznim resortima, nego u mirisima i pričama izvučenima iz zaborava.
Priča je započela još 2008. godine na inicijativu Etno udruge DAN, s jasnim ciljem da se težačka prošlost, ženski rad i nasljeđe pakoškog kraja spase od neumoljivog zaborava. Gotovo dva desetljeća poslije, Bužak je 30. kolovoza zabilježio atmosferu u kojoj prolaznik ne gleda tradiciju kroz staklo muzejske vitrine, već je kuša direktno s teče. Srećom po one koji su se zatekli u mjestu, „Užance” su sačuvale intimni mikro-svijet u kojem se fritule i mimci peku pred očima gostiju, a recepti prenose bez uljepšavanja.
„Prvi put sam ovdje i potpuno sam očarana. Nevjerojatno je vidjeti kako domaćini žive za ovu tradiciju. Probala sam fritule i mimce koji su se pekli ravno ispred mene, okus je fantastičan. Ovo nije običan turistički sajam, ovdje se osjeća stvarna duša Dalmacije”, dojam je Anne, gošće iz Njemačke koja se prvi put susrela s pakoškim običajima.
Vrijednost ove manifestacije ne mjeri se samo slučajnim oduševljenjem novih posjetitelja, nego i vjernošću onih koji svoje godišnje odmore godinama podređuju upravo ovom datumu. Za Martina iz Beča, Pakoštane krajem kolovoza nisu samo destinacija, nego obiteljski ritual.
„Dolazim ovdje već devet godina zaredom i to točno u tjednu kada se održavaju ‘Materine užance’. Za moju obitelj ovo je vrhunac ljeta. Fascinantno je gledati kako manifestacija ne gubi onu svoju izvornu, domaću toplinu i gostoprimstvo. Hrana je izvrsna, ljudi su predivni i jedva čekamo vidjeti što nas čeka iduće godine”, naglašava Bečanin.
Osim gastro-dijela, ovogodišnji susret ponudio je i slojeviti vizualni povratak u prošlost. Prostor od mjesne crkve pa sve do rive pretvoren je u galeriju na otvorenom kroz izložbu starih fotografija „Pakoštane u 20. stoljeću”, dajući posjetiteljima dokumentaran i emotivan uvid u svakodnevicu, nošnje i društveni život mjesta. Poseban živost unijela su djeca koja su na radionicama izrade tradicionalnih košarica od lavande stvarala vlastite suvenire, dok su vrata etno kuće i postava „Iz materine škrinje” otkrila bogatstvo nekadašnjeg ručnog rada, miraza i uređenja težačkog doma.
U vremenu kada se turizam često svodi na brojanje noćenja, pakoške „Materine užance” iznova dokazuju jednostavnu istinu: identitet, gostoprimstvo i poštovanje prema vlastitom nasljeđu najjači su aduti koje jedna zajednica može ponuditi svijetu.
