Nalaz i dopuna vještačenja Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koje je odradio tim vrhunskih stručnjaka na zahtjev Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), potvrdili su najcrnje slutnje stanovnika benkovačkog kraja. Bivši kamenolom Kukalj u Benkovačkom Selu, umjesto saniranog kopa, pretvoren je u masovno nelegalno odlagalište na kojem je nepropisno iskrcano najmanje 6.427 tona raznovrsnog, miješanog komunalnog i opasnog otpada. Detaljna laboratorijska i terenska analiza razotkrila je ne samo stravične razmjere zločina protiv okoliša, nego i poraznu činjenicu da opasne tvari i tzv. “vječne čestice” već mjesecima bez ikakve prepreke probijaju granice samog odlagališta.
Terenskim istraživanjima i geodetskim snimanjima utvrđeno je kako je goli krški kop popunjen nelegalnim otpadom bez ikakve tehničke i vodonepropusne zaštite podzemlja, čime je stvoren izravan doticaj otpada i poroznih stijenskih masa. Vještaci su u uzorcima detektirali izuzetno visoke koncentracije teških metala – prvenstveno bakra, cinka i olova – ali i izrazito pokretljivog antimona, metala koji se u krškim uvjetima iznimno lako otapa i putuje kroz podzemne pukotine. Zbog takvog kemijskog sastava i toksičnog potencijala, odložena masa službeno nosi oznaku ekotoksičnosti (HP14) koja višestruko prelazi dopuštene zakonske pragove.
Ono što je posebno uzbunilo analitičare jest laboratorijsko otkriće masovne prisutnosti mikroplastike, gumenih granula te sintetičkih i tekstilnih vlakana. Zbog izloženosti atmosferskim utjecajima, sunčevom zračenju i vjetru, dolazi do ubrzane mehanokemijske razgradnje otpada na površini. Mjerenja na terenu pokazala su poražavajući podatak: sintetička vlakna i čestice mikroplastike vjetar i oborinske vode već su prenijeli na udaljenost veću od 30 metara izvan samog ruba kamenoloma, čime je započeo proces kontaminacije okolnih poljoprivrednih i šumskih površina.
Premda dosadašnja laboratorijska ispitivanja i uzorkovanja vode na obližnjim vodocrpilištima – poput crpilišta Kožlovac i Biba – nisu zabilježila izravno prekoračenje parametara pitke vode, hidrogeolozi upozoravaju da to nikako ne znači da je opasnost prošla. Specifičnost zadarskog i bukovačkog krša leži u izrazito složenoj mreži podzemnih kanala gdje cijeđenje procjednih voda iz otpada može trajati godinama prije nego što opasni spojevi i mikroplastika dospeju do glavnih podzemnih žila kucavica. Vještaci stoga u svojoj završnoj ocjeni izričito naglašavaju kako je opasnost za dugoročno zagađenje okoliša i podzemlja iznimno visoka.
Proces sanacije, prema ocjeni stručnjaka Geotehničkog fakulteta, bit će izuzetno kompleksan, dugotrajan i financijski skog. Zbog nepristupačnosti krškog terena, dubine kopa i potrebe za potpunim otkopavanjem, razdvajanjem te sigurnim zbrinjavanjem preko 6,4 tisuće tona kontaminirane mase, radovi na terenu neizbježno će potrajati godinama. Jedina jamčevina za zaustavljanje daljnjeg širenja mikroplastike i teških metala u podzemne vode jest hitan početak opsežne operacije potpunog uklanjanja otpada, jer svaki novi kišni period u Kukalju stvara novu prijetnju za čitavu regiju.
