MA, KAKVI BRITANCI! Zadarski skakači u vodu davno su stavili kultnu skakaonicu na službene kupaće kostime!

Dok svjetski modni brendovi tek sada otkrivaju šarm kultne zadarske skakaonice na Kolovarama, domaće snage odavno znaju njezinu vrijednost.

Klub skokova u vodu Zadar i mnogo prije britanskog brenda, postavio je ovaj prepoznatljivi simbol grada, koji slavi i veliki 70. rođendan, na svoje službene kupaće kostime. Time su njihovi skakači postali najbolji ambasadori zadarske tradicije, noseći komadić Kolovara na svakom natjecanju, davno prije nego što je skakaonica završila na majicama britanskog brenda.

– Skakaonica je dio identiteta našeg. Znači, skakaonica sama je izgrađena samodoprinosima grada Zadra, odnosno sportskih klubova. Sportski klub je jedini koji je nekad objedinio sva tri sporta kad se gradila ta skakaonica i bazen. Skakaonica je pripadala, naravno, skakačima u vodu. Mi smo se brinuli o njoj sve ovo vrijeme zadnjih 50 godina, do 90-ih nekad kad je to preuzeo Sportski objekti grada Zadra. S obzirom da je ona dio našeg identiteta, da smo na njoj trenirali i radili punih 50 godina, do otvaranja Višnjika, i da je to neki naš, ajmo reći, statusni simbol, odlučili smo odati, naravno, počast kroz to. Koincidencija da se to poklopilo, naravno, sa obilježavanjem obljetnice izgradnje naše skakaonice, pa smo odlučili da idemo u tu seriju da promoviramo našu skakaonicu i naše korijene, našu prošlost. Pa smo odlučili to evo staviti na sportsku opremu, odnosno na najvažniji dio sportske opreme – to su muški i ženski kupaći kostimi, pa smo i na jedne i na druge stavili našu skakaonicu, i, evo, ispalo je sjajno. Izazvalo je lavinu komentara od svih koji su došli u dodir zato što je bila neobična i drugačija. Svi stavljaju neke obilježje sporta, skakače ili tako nešto, mi smo evo obilježili to sa baš našom skakaonicom, ispričao nam je to Marko Sutlović, trener i tajnik Kluba.

Njihovi klupski kupaći privlače pažnju i kod drugih klubova, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje, gdje god se mladi sportaši natječu, i na taj je način je to izvrsna promocija samog Zadra i skakaonice. Sutlović kaže kako imaju upita za kupovinu tih kupaćih, ali to, nažalost, nije moguće jer su oni namijenjeni isključivo članovima Kluba.

– Zaustavljaju me treneri, trenerice, ne znam, iz nekih država i kažu: “Joj, ja bih kupio jedan vaš kupaći, je li mogu dobit vaš kupaći?”. Današnje moderne skakaonice izgledaju drugačije nego što su izgledali prije 30-40 godina i sad ako imate trenere koji imaju, ne znam, 35, 40 plus, oni se kao djeca uglavnom odrasli na tim starim skakaonicama koje više sliče na na ovako nešto i onda to izaziva neku sjetu, sjećanja i vrlo im je zanimljivo: “I ja bih jedan, mogu kupiti od vas?” Od Francuske, Češke, Njemačke…, puno mi je trenera dolazilo i kaže: “Je li mogu kupit jedan kupaći?”.

Ideja o ovakvom idejnom dizajnu kupaćih je zajednička.

– Moja ideja je bila da ide ovako sa našom skakaonicom i natpisom Zadar. Nismo htjeli pisati cijeli Klub skokova u vodu Zadar, samo smo stavili Zadar, međutim to Z je i oznaka skakača u vodu da bude vrlo jasno. Što se tiče ženskih modela, tu smo sa našim trenericama i sportašicama, uključili smo i njih, tako da smo i taj dio malo doradili. Stavili smo i neke kockice na ženske kupaće da bude oznaka, da se vidi da smo iz Hrvatske.

Privatni album

Matija Lipar

Matija Lipar

Inače, Zadar je grad košarke, ali i skokova u vodu. Klub skokova u vodu Zadar nastavlja dugu tradiciju ovog sporta koja je počela jako davno i imala izvrsne sportaše, ali i rezultate.

– Ja se s time slažem, stvarno je tradicija jako duga. Počelo je 1950. osnivanjem kluba gdje su bile te tri sekcije: vaterpolo, plivanje i skokovi. Mada se s organiziranim bavljenjem skokovima nije počelo odmah u startu, počelo se nešto kasnije, 1954. godine. Kako je sustav bio dizajniran tako da možete nastupiti ako imate sve sekcije, onda bi u startu plivači odradili neki skok čisto da se može nastupiti i u plivanju. Ali baš organizirano bavljenje, mislim kroz klub, kroz trenera koji je to sve počeo, je krenulo negdje 1954., ali mi kažemo 1950. godina osnivanja sportskog društva sa sve tri sekcije, ali svaka sekcija u nekom zasebnom periodu je krenula.

Tako da smo jako ponosni na našu prošlost. Mislim da smo “natukli” poprilično veliki broj godina. Svatko tko je prošao kroz naš klub je ostavio određen trag, netko veći, netko manji, svatko je utkao dio sebe. Puno je ljudi koji tu neki svoj identitet povezuju s našim klubom. To je meni izuzetno drago. Ljudi koji su dugo bili i koje je taj klub nekako izdizao, možda maknuo od ulice i nekih drugih stvari. Tako da stvarno sam ponosan na njega i stvarno sam sretan što sam bio dio tog kluba, što sam još uvijek, što sam utkao dio sebe i to prenio na neke mlađe generacije koje vidim da imaju taj jednaki osjećaj pripadnosti i oni će nastaviti s tim i kad nas ne bude.

Danas ovaj klub okuplja otprilike 60-ak djece svih uzrasta, od najmlađih do najstarijih.

– Podijeljeni su jednostavno u dvije kategorije, a to je škola skokova i natjecatelji. I onda ide grananje od škole skokova koju imamo tri puta tjedno u tri različita termina, počevši od najmlađih do starijih. Unutar škole skokova primamo djecu od 6 pa, recimo, do 18 godina, mada moram stvarno reći da to uglavnom budu djeca između 6 i 14 godina. Ima ih i starijih, ali uglavnom to je neko godište koja se okreću. Ako djeca ne uđu u međuvremenu u natjecatelje, uglavnom kroz neko vrijeme odlaze u druge sportove.

Što se tiče natjecatelja, oni su podijeljeni u tri neke različite faze. To su naši najstariji, najbolji, uglavnom natjecatelji koji su i 18+ i do najmlađih koji su već i recimo 7-8 godina. Rade tri različita trenera sa natjecateljima. Stavljamo ih u određene grupe. Najmlađi vam treniraju četiri puta tjedno, sat i pol do dva svaki trening. Kako oni napreduju, onda se to isto diže na pet puta tjedno po nekih sat i pol, pa onda kasnije ide sve više i više, pa do onih koji su najbolji i najkvalitetniji. To bih u ovom trenutku, recimo, Mikula Miočić i Marko Huljev koji su u ovom trenutku kao najstariji već i seniori i prvaci seniorske Hrvatske koji uglavnom treniraju svaki dan, pa to zna biti i 3 do 4 sata dnevno, priča nam Sutlović.

Ovaj klub s dugom tradicijom ima sjajnu generaciju mladih skakača koji su ovih dana bili i na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Rijeci.