Dok iz šupljih cijevi iscuri 70 posto vode, građanima se dijele moralne lekcije: Štednja bez kazni i redara vodi županiju ravno u redukcije

Ljetna žega i vrhunac turističke sezone ponovno su vodoopskrbni sustav grada i Zadarske županije doveli do same granice održivosti. Razine vode na crpilištima opasno se bliže minimalnim dopuštenim vrijednostima, a reakcija nadležnih svela se na obzirnu zamolbu građanima i poduzetnicima od Starigrada do Biogradske rivijere da smanje potrošnju. Suzdržavanje od punjenja bazena, pranja brodica, zalijevanja travnjaka i korištenja tuševa na plažama stavljeno je na volju i savjest javnosti.

Međutim, ovaj apel razotkriva dva duboka problema koja ugrožavaju stabilnost cijelog kraja.

Prvi je potpun izostanak mehanizama kontrole. U županiji s desetljećima građenom turističkom infrastrukturom, stotinama vila s bazenima i tisućama iznajmljivača, očekivanje da će netko ugasiti prskalice na temelju lijepe riječi graniči s naivnošću. Zamolba nema pravnu snagu, ne predviđa terenski nadzor komunalnih redara niti definira novčane kazne. Kad nema sankcija za prekršitelje, teret odgovornosti pada na malobrojne savjesne pojedince, dok se resurs nekontrolirano troši dalje.

Drugi, još veći apsurd leži u samom sustavu. Dok se od građana i gospodarstva traži štednja svake kapi, kroz dotrajalu i zapuštenu mrežu Vodovoda u zemlju nepovratno iscuri između 65 i 70 posto zahvaćene vode. Podatak da dvije trećine pitke vode uopće ne stigne do slavina svrstava ovaj sustav u sam vrh hrvatskih komunalnih gubitaša. Tražiti od potrošača da štede dok iz šupljih cijevi dnevno cure milijuni litara predstavlja prebacivanje krivnje s višegodišnjeg nemara na krajnje korisnike.

Cilj ove kritike nije rušenje ugleda komunalnog poduzeća čiji radnici na terenu drže sustav na životu, nego poziv na hitnu promjenu strategije županije, gradova i općina. Ako se neracionalna potrošnja odmah ne zauzda inspekcijama i kaznama, a infrastrukturni gubici ne postanu nulti prioritet, sljedeća mjera neće biti nova obavijest u medijima, nego prisilne redukcije.

U tom scenariju bez vode neće ostaviti samo luksuzne travnjake i privatne bazene, nego i kućanstva, bolnice, vrtiće i osnovne službe širom županije. Vrijeme za blage apele i ignoriranje šupljih cijevi je isteklo. Zadru i županiji trebaju stroga pravila na terenu i hitna obnova mreže dok iz slavina još uistinu teče pitka voda.