Nitko ne ukida gotovinu, a ona ipak nestaje: Evo što se stvarno događa s papirnatim novcem u Europi

Prošla, 2025. godina ostat će zabilježena kao povijesna prekretnica na europskom tržištu. Prvi put u povijesti, njemački su građani, tradicionalno privrženi opipljivom novcu, češće plaćali bezgotovinski nego gotovinom. Dok bankomati ubrzano nestaju s ulica, a bankovne poslovnice zatvaraju svoja vrata pod pritiskom digitalizacije, Europska unija užurbano priprema nova pravila o gotovinskom poslovanju. Iako dezinformacijski kanali i politički populisti tjednima šire dramatične teorije o dekretom nametnutom ukidanju fizičkog novca, stvarnost je znatno trezvenija, ali dugoročno jednako zabrinjavajuća. Gotovinu nitko ne ukida službeno; ona jednostavno kopni pod utjecajem naših vlastitih navika, ostavljajući Europu opasno izloženom geopolitičkim i tehnološkim ucjenama.

U ekonomskim i političkim krugovima ne postoji namjera za nasilnim gašenjem papirnatih novčanica. Dapače, Europska središnja banka već radi na novoj seriji eurokovanica, dok Bruxelles priprema uredbu koja bi zakonski obvezala trgovce na prihvaćanje fizičkog novca. U Njemačkoj, kao ključnom gospodarstvu eurozone, postoji čvrst politički konsenzus oko očuvanja gotovinskog sustava. Analitičari slikovito napominju kako bi središnja banka koja ukida gotovinu bila poput pekara koji ukida kruh. Međutim, institucionalna jamstva slaba su utjeha pred realnošću na terenu: poslovne banke, vođene isključivo rezanjem troškova, ukidaju infrastrukturu, dok agresivne kampanje američkih platnih platformi forsiraju isključivo digitalne transakcije.

Održavanje opipljivog monetarnog sustava nesumnjivo je skup proces. Tiskanje, kovanje, siguran prijevoz i skladištenje novca staju Europu oko 20 milijardi eura godišnje, što je otprilike 0,45 posto bruto domaćeg proizvoda. Kada se tome pribroje porezni gubici proizišli iz sive ekonomije i pranja novca, koji premašuju 16 milijardi eura, jasno je zašto financijski sektor navija za potpuni prijelaz na ekrane. No, ekonomska psihologija upozorava na nevidljivu, ali mjerljivu društvenu korist papirnatog novca. Istraživanja postojano potvrđuju da ljudi troše znatno odgovornije i promišljenije kada novac fizički drže u rukama. Fizički medij pruža psihološku kočnicu koju digitalni prijenos, sveden na trenutačni klik, potpuno briše.

Potpuna digitalizacija plaćanja sa sobom nosi i ozbiljne elemente isključivosti te gubitka privatnosti. Gotovina je i dalje ključni instrument za djecu, stariju populaciju, građane s oskudnim digitalnim vještinama te one koji uopće nemaju otvoren bankovni račun. Osim što jamči potpunu anonimnost transakcija, fizički novac sprječava pretvaranje potrošačkih navika u robu. Svakim digitalnim plaćanjem generiraju se neprocjenjivi paketi podataka o potrošačima, na kojima profitiraju stotine tvrtki uvezanih u sustave platnih platformi. Usto, privid besplatnog digitalnog komfora ima svoju cijenu: naknade za kartične transakcije kreću se od 0,2 posto za debitne do 2,5 posto za kreditne kartice. Taj inicijalni trošak trgovaca na koncu se prelijeva na same potrošače kroz više cijene proizvoda, a izostanak gotovine kao konkurencije mogao bi te naknade dodatno lansirati u nebo.

Najveći i potencijalno najopasniji rizik bezgotovinskog društva leži u gubitku europske strateške autonomije. Europskim digitalnim transakcijama danas gotovo u potpunosti upravljaju tri američke korporacije – Visa, Mastercard i PayPal. Ovisnost o stranoj infrastrukturi stvara ranjivost koja nadilazi čistu ekonomiju. Kada bi američka administracija donijela političku odluku o obustavi ili ograničavanju usluga na europskom tlu, cjelokupni platni promet Starog kontinenta mogao bi se paralizirati u nekoliko sekundi. Da takvi scenariji nisu rezervirani za političke trilere, svjedoče i primjeri iz bliske prošlosti kada su američki tehnološki divovi, pod političkim pritiskom Washingtona, bez oklijevanja zamrzavali račune europskim dužnosnicima.

Lekciju o opasnostima prebrze digitalizacije Europa već počinje bolno učiti. Švedska, koja je godinama predvodila globalni trend potpunog izbacivanja papirnatog novca, nedavno je zakonski reterirala i ponovno obvezala trgovce na prihvaćanje keša. Razlog je jasan: osviješten je rizik od potpunog kolapsa sustava u kriznim situacijama. Energetski slom koji je u travnju 2025. pogodio Španjolsku i Portugal zorno je pokazao da u trenucima nestanka električne energije i pada telekomunikacijskih mreža, ekonomski opstanak i osnovna opskrba ovise isključivo o građanima koji kod sebe imaju fizički novac.

Kao odgovor na ove izazove, Europska unija intenzivno razvija projekt digitalnog eura, čije je lansiranje predviđeno za 2029. godinu. Cilj ovog projekta nije eliminacija novčanica, već stvaranje stabilne, javne europske alternative privatnim američkim platnim sustavima. Digitalni euro trebao bi funkcionirati kao izravna nadopuna gotovini, pružajući sigurnosni osigurač u digitalnoj sferi. U konačnici, sudbina gotovine ne ovisi o zakonskim zabranama ili političkim urotama, već o komforu pojedinca. Ona nestaje jer je sve rjeđe koristimo. Ključno pitanje s kojim se Europa suočava stoga nije hoće li papirnati novac preživjeti, nego tko će upravljani našim financijskim životima kada fizička alternativa jednom potpuno nestane s tržišta, stoji u analizi tportala.