Umirovljenik s paškom adresom ogorčen na lokalne vlasti: “Kažu da ne živim kao oni i da ne trošim dovoljno struje i vode”

Prava administrativna drama s elementima apsurda odvija se na otoku Pagu, gdje je dugogodišnji stanovnik Branimir Tomašić odlučio javno progovoriti o problemu s lokalnom birokracijom. Putem Facebook grupe Pag Portal, ovaj ogorčeni umirovljenik iznio je teške optužbe na račun gradske uprave, tvrdeći da mu se sustavno nameće porez na kuće za odmor, iako na otoku ima prijavljeno prebivalište, izabranog liječnika i nekretnine koje mu služe kao jedino mjesto za život.

Cijeli slučaj otvara ozbiljno pitanje o tome na koji način i pod kojim kriterijima lokalne samouprave odlučuju tko je „autentični“ stanovnik, a tko tek povremeni gost koji gradu mora plaćati namete.

“Nije riječ o stotinjak eura, već o zakonima, principu, pravednosti i poštenju, ako ga ima”, započeo je svoju javnu ispovijest Tomašić, koji je na Pagu sagradio prvu kuću još davne 1981. godine. Nakon što je tu kuću prodao, kupio je nekoliko garsonjera u Zrinsko-Frankopanskoj ulici, koje danas čine njegovu jedinu imovinu. No, umjesto mirnih umirovljeničkih dana, dočekala su ga porezna rješenja koja su ga šokirala. Kako tvrdi, Grad mu je razrezao porez za kuće za odmor i to unatrag, od 2020. do 2026. do godine, a platio je čak i namet za kuću koju je davno otuđio, kao i za garsonjere u kojima danas boravi.

Pokušavajući dokazati da nije turist u vlastitom domu, Tomašić je prikupio svu dokumentaciju koju su od njega zatražile nadležne službe. Priložio je osobnu iskaznicu s paškom adresom, službenu potvrdu MUP-a o prebivalištu, rješenje katastra o kućnom broju, potvrdu da nema drugih nekretnina u vlasništvu te karton kod lokalnog obiteljskog liječnika. S papirima u rukama, otišao je na sastanak kod gradonačelnika Paga i voditelja komunalnog odjela Ante Bukše. Ipak, umjesto rješenja problema, uslijedio je hladan tuš i objašnjenje koje zvuči nevjerojatno za pravni sustav jedne države.

“Ništa se ne može učiniti, kaže gospodin gradonačelnik i gospodin Bukša… da citiram: ‘ne živite kao mi… i ne trošim struje i vode dovoljno’, i da nisam barem 10 mjeseci godišnje u Pagu… Pitam ja njih, koliko moram trošiti da mi kažu?”, ogorčen je Tomašić. On pojašnjava kako gradski oci uzimaju sebi ekskluzivno pravo procjenjivati nečiji život na temelju brojila za struju i vodu, potpuno zanemarujući činjenicu da moderni umirovljenici putuju ili imaju obiteljske obveze unutar vlastite domovine.

Tomašić ne skriva da dio godine provodi izvan otoka, no naglašava da su ti izbici opravdani i da nemaju nikakve veze s iznajmljivanjem ili posjedovanjem luksuza na drugim adresama. “Godišnje sam oko dva do tri mjeseca na putovanjima, a dva do tri mjeseca preuzimam brigu od brata za 93-godišnju majku u Čakovcu”, navodi umirovljenik, dodajući kako je bivšu obiteljsku nekretninu na sjeveru Hrvatske njegova supruga prepisala sinu i njegovoj obitelji, što znači da u Pagu ima jedino utočište.

Nakon 45 godina povezanosti s otokom, Tomašić sada traži pravdu i javno priznanje statusa legalnog stanovnika Paga, pitajući se ironično što zapravo čini jednog otočanina u očima lokalnih moćnika. “Mora li čovjek svaki dan sjediti kod Valentina, Lorenca, Malog Kafea ili preko Zeca da bi bio autentični, dobar paški umirovljenik?”, zaključuje u svojoj objavi, ostavljajući javnosti i nadležnima da procijene gdje prestaje provođenje zakona, a gdje počinje samovolja lokalne administracije.