Nakon što je kao djevojčica tijekom liječenja od maligne bolesti izgubila kosu, Nikolija je sebi obećala da će jednog dana, kada joj ponovno naraste, donirati kosu za izradu perike drugom djetetu na liječenju.
Godinama kasnije to je obećanje ispunila – udruzi Krijesnica donirala je 40 centimetara kose kako bi pomogla djeci koja se i danas suočavaju s istim iskustvom kroz koje je i sama prošla.
Nikolija je imala četiri i pol godine kada je prvi put ušla na odjel dječje onkologije. Samo dva dana ranije njezina je obitelj bila spakirana za more. Tijekom doručka roditelji su primijetili izbočinu na njenom trbuhu i odlučili prije puta otići liječniku – za svaki slučaj. Već sljedeće jutro, umjesto na moru, bili su na putu za Zagreb.
pratite besplatno naše kanale
- Važne vijesti odmah na mobitel
- Ekskluzivni sadržaj
- Bez spama - samo bitno
- Najvažnije vijesti dana
- Interaktivne ankete
- Vijesti izravno u inbox
“Mislila je da sam joj slagala da idemo na more”, prisjeća se njezina mama Nikolina.
Dolazak na odjel za djevojčicu je bio šok.
“Oko nje su bila djeca blijeda od terapija, bez kose, s infuzijama. Počela je vrištati. Govorila je: ‘Mama, zašto sam ja ovdje? Ja nisam kao oni.’”
U tom trenutku Nikolija još nije razumjela bolest. Tek nakon nekoliko ciklusa kemoterapije počela je osjećati umor i primjećivati da njezina duga kosa ostaje na četki kojom ju je mama svake večeri češljala: “Dok nije počela osjećati što joj se događa, nije mogla prihvatiti da je bolesna”, govori mama. “A onda joj je najteži dio postala upravo kosa.”
Jedne večeri Nikolija je pitala hoće li i ona ostati bez kose kao druga djeca na odjelu. Mama joj je objasnila da lijekovi pomažu da bolest ode, ali da utječu i na kosu. Zajedno su odlučile napraviti pletenicu i same je odrezati. Nakon šišanja Nikolija je nosila ružičasti svileni rubac koji je postao dio njezine svakodnevice tijekom liječenja. Tada na odjel je stigla još jedna djevojčica njezine dobi, s dugom kosom kakvu je i sama nekad imala.
“Nikolija je odmah shvatila da će ta djevojčica proći isto što i ona”, govori mama. “Rekla mi je da će jednog dana donirati kosu za izradu perike drugom djetetu – jer želi da uvijek postoje perike spremne za djevojčice poput njih.”
Svoje obećanje nije zaboravila. Nakon završetka liječenja godinama je puštala kosu i čekala da bude dovoljno duga za donaciju. Prošlog tjedna taj je trenutak konačno došao.
“Mislila sam da će možda odustati kad dođe trenutak šišanja, ali nije”, govori mama Nikolina. “Kad je frizerka odrezala pletenicu, prisjetila sam se svega što smo prošle i krenule su mi suze. A ona se samo okrenula i rekla: ‘Mama, uspjela sam.’”
Nikolija vrlo dobro zna koliko jedna perika može značiti djetetu tijekom, ali i nakon liječenja.
“Znalo se dogoditi da se djeca u parku odmaknu od nje. Odrasli su postavljali neugodna pitanja ili zurili”, prisjeća se Nikolina. “Ljudi često ne razumiju da dijete koje je izgubilo kosu zbog liječenja ne treba sažaljenje, nego normalan odnos.”
Perika za djecu nije estetski dodatak. Ona predstavlja osjećaj sigurnosti i olakšava povratak među vršnjake nakon liječenja. Udruga Krijesnica već više od 25 godina pruža podršku djeci oboljeloj od malignih bolesti i njihovim obiteljima – od psihološke pomoći i smještaja tijekom liječenja do financijske podrške u situacijama kada potrebe obitelji nadilaze mogućnosti sustava.
Više o radu Krijesnice te procesu doniranja kose dostupno je na: Krijesnica – Daruj kosu, daruj osmijeh
