Legendarni kapetan vatrenih prisjetio se dana kada je kao dječak i navijač splitskih bijelih doživio hladan tuš na Poljudu. Umjesto podrške kod kuće, u Zadru ga je dočekala drakonska kazna i tromjesečna zabrana treniranja nogometa.
Luka Modrić u svojoj je autobiografiji iznio detalje koji i danas izazivaju čuđenje u nogometnim krugovima, a odnose se na razdoblje kada je kao desetogodišnjak pokušao ostvariti snove na Poljudu.
Cijela obitelj Modrić bila je privržena splitskom klubu, a otac je, kao i većina roditelja u Dalmaciji, priželjkivao da mu sin postane igrač Hajduka. Ipak, proba koja je trebala trajati dva tjedna završila je ranije nego što je itko očekivao.
“Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Bio je to direktor škole Marin Kovačić koji mi se kratko obratio i rekao da još nije vrijeme za mene u Hajduku. Odmah sam osjetio negativnu energiju i nazvao oca da dođe po mene”, opisao je Modrić trenutak koji je označio kraj njegovih snova o bijelom dresu. Iako je po vlastitom sudu igrao dobro, struka na Poljudu nije prepoznala potencijal budućeg osvajača Zlatne lopte.
Povratak u rodni Zadar donio je novi, još veći šok. Tadašnji direktor Zadrove omladinske škole Tomo Bašić oštro je zamjerio Lukinom ocu što je dijete odveo na probu u Split bez prethodne najave i konzultacija. Njihov dotadašnji prijateljski odnos narušen je u trenutku, a kazna za mladog nogometaša bila je nemilosrdna.
“Kad nije dobar za Hajduk, znači da nije dobar ni za Zadar! Sljedeća tri mjeseca ne može dolaziti na treninge!”, poručio je tada Bašić, ostavivši dječaka bez mogućnosti bavljenja sportom koji mu je značio sve. Ta je odluka duboko pogodila obitelj, ali je istovremeno postala katalizator za kasniji odlazak u Zagreb.
Tek 2002. godine, nakon što su ga u Dalmaciji dvaput otpisali, Modrić je postao član Dinama, čime je započeo jedan od najuspješnijih nogometnih puteva u povijesti.
