S približavanjem zimskih mjeseci, u zadarskim kuloarima neizbježno se povlači pitanje “hoće li ove godine pasti snijeg”. S obzirom na to da su zime u Dalmaciji postale gotovo proljetne, s temperaturama koje rijetko padaju ispod nule, a snježne radosti postale su tek sjećanje na veljaču 2012. godine i ciklonu Gabor, odlučili smo konzultirati napredne algoritme umjetne inteligencije.
Zadatak je bio jasan: analizirati dostupne klimatske podatke, trendove zagrijavanja Jadranskog mora i sinoptičke situacije te dati procjenu ima li Zadar u budućnosti šanse za pravi snježni pokrivač ili snijeg odlazi u povijest.
Termalna inercija mora kao ključna prepreka
Analiza ukazuje na to da snijeg u Zadru neće postati nemoguć, ali će postati statistička anomalija. Ključni faktor koji umjetna inteligencija ističe kao prepreku snijegu u Zadru jest temperatura Jadranskog mora. More djeluje kao golemi rezervoar topline.
Da bi se snijeg zadržao na tlu u Zadru, koji se nalazi na samoj obali i na poluotoku okruženom morem, potrebna je specifična i rijetka kombinacija uvjeta: prodor izuzetno hladnog zraka iz Sibira (koji donosi niske temperature) i istovremeno formiranje ciklone u Sredozemlju (koja donosi vlagu).
Problem nastaje u činjenici da se Jadran zagrijava brže od prosjeka svjetskih oceana. Toplije more grije donje slojeve atmosfere. Čak i kada hladna fronta stigne do Zadra, prizemni sloj zraka uz more često je pretopao, pa se oborina koja krene kao snijeg, do trenutka pada na tlo pretvori u kišu ili susnježicu koja se odmah topi.
Scenarij iz 2012. postaje “jednom u stoljeću”
Prema klimatskim modelima, događaji poput onog iz veljače 2012., kada je Zadar bio paraliziran snijegom, pomiču se iz kategorije “jednom u 20 godina” u kategoriju “jednom u 50 ili 100 godina”.
Umjetna inteligencija naglašava da globalni porast temperature ne znači da hladni valovi nestaju, već da postaju rjeđi i kraći. Ekstremne hladnoće i dalje su moguće, ali vjerojatnost da se poklope s dovoljnom količinom oborina u Zadru drastično opada.
Modeli predviđaju da će Zadar u budućnosti češće svjedočiti ekstremnim kišama i olujnim jugom nego snježnim mećavama. Snijeg će se i dalje pojavljivati u zadarskom zaleđu i na Velebitu, no sama urbana zona grada, zbog efekta toplinskog otoka (beton i asfalt koji zadržavaju toplinu) i blizine mora, sve teže može postići uvjete za zadržavanje snijega dulje od nekoliko sati.
Dakle, odgovor algoritama nije “nikad više”, već “iznimno rijetko”. Snijeg u Zadru prestaje biti dio redovnog klimatološkog ciklusa i postaje fenomen ravan prirodnoj nepogodi ili čudu, ovisno iz kojeg kuta se promatra.
