Hrvatska ima 53 stalno naseljena otoka s ukupno oko 127.800 stanovnika, a istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) pokazuju da se na otocima u prosjeku živi dulje nego na kopnu, no uz veći rizik od prekomjerne težine, arterijske hipertenzije i mentalnih bolesti, javljaju agencije.
Otočani žive dulje, tjelesno su aktivniji, češće konzumiraju ribu i koriste maslinovo ulje – čak pet puta češće nego stanovnici kopna. No, raste konzumacija crvenog mesa, prerađenog mesa i slastica, pa je danas gotovo jednaka kao na kopnu. Hipertoničari se rjeđe liječe nego u kontinentalnoj populaciji, a i kontrola bolesti je slabija. Broj posjeta primarnoj zdravstvenoj zaštiti manji je nego na kopnu, istaknuo je ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak u javnozdravstvenom pregledu zdravlja stanovništva hrvatskih otoka na kongresu o zdravstvu u ruralnim regijama “Puls periferije”.
“Epidemiološke studije provedene posljednjih pedeset godina pokazale su da otočani u prosjeku imaju dulje očekivano trajanje života, što se prije svega pripisuje mediteranskoj prehrani i povoljnijim ekološkim uvjetima. No, istraživanja provedena 2007. i 2008. godine otkrila su i drugu stranu – povišenu prevalenciju prekomjerne tjelesne mase i arterijske hipertenzije, kao i već ranije potvrđene rizike za mentalno zdravlje zbog izoliranosti i konsangviniteta na pojedinim otocima”, upozorio je Capak.
Posebnu je pozornost posvetio demografskoj slici koja pokazuje da djeca do 14 godina čine 12,7 posto otočne populacije, dok je na kopnu taj udio 14,3 posto.
“Udio starijih od 65 godina doseže 28,1 posto, što je znatno više od 22,3 posto na kopnu, a na pojedinim otocima penje se i iznad trećine stanovništva. Time su hrvatski otoci ušli u skupinu izrazito starih sredina, što donosi dodatne izazove za zdravstveni sustav”, dodao je.
Jedan od negativnih aspekata života na otocima odnosi se na prometnu izoliranost. Primjerice, putovanje katamaranom s Male Rave do Zadra traje sat i 15 minuta, a trajektom dva i pol sata. Svaka potreba za bolničkim pregledom ili hitnom intervencijom zahtijeva stoga vrijeme i logistiku koja može utjecati na ishode liječenja.
Dio rješenja, smatra Capak, mogla bi ponuditi telemedicina i virtualne ordinacije, koje već omogućuju da obiteljski liječnik u suradnji sa specijalistom pregledava pacijenta i daje preporuke na daljinu. Posebno je izdvojio primjer Primorsko-goranske županije koja je na Krku, Cresu, Lošinju i Rabu uvela dodatne specijalističke preglede i dijagnostiku, čime je znatno smanjila potrebu odlazaka na kopno.
Otočki način života ima brojne prednosti ali i specifične rizike. Istraživanja pokazuju da je 44 posto otočana tjelesno aktivno više od jednom tjedno, u usporedbi s 26 posto stanovnika kopna. Gotovo ih 80 posto jede ribu barem jednom tjedno, dok je na kopnu to 32 posto. Svakodnevna upotreba maslinova ulja prisutna je kod 73 posto otočana, u odnosu na svega 15 posto kontinentalaca.
Na specifične rizike ukazale su genetske studije otočana koje govore o većoj sklonosti hipertenziji i mentalnim poremećajima, a na južnodalmatinskim otocima i o većoj učestalosti pojedinih karcinoma, osobito raka jajnika. Uočene su i rijetke nasljedne bolesti, poput “mal de Meleda” ili niskog rasta na Krku.
Podaci Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu potvrđuju da je dostupnost hitnih službi ključna za otočane. Samo u prvih osam mjeseci 2025. helikopterska služba imala je 1564 intervencije, a pomorska 759, najčešće zbog kardiovaskularnih problema, moždanog udara ili trauma.
HZJZ provodi i javnozdravstvene akcije na otocima. Na Braču i Dugom otoku mjerio se krvni tlak i drugi parametri, a rezultati su pokazali da gotovo polovica sudionika ima povišene vrijednosti. “To nam govori da dio populacije ne ide redovito liječniku, niti se odaziva preventivnim pregledima, ali su se spremni odazvati na brzu javnozdravstvenu akciju u svom mjestu. To moramo proširiti i na druge dijelove Hrvatske”, poručio je Capak.
Predložio je i neke konkretne mjere za bolju zdravstvenu skrb na otocima, poput godišnjih otočnih javnozdravstvenih pregleda i savjetovanja, virtualnih ordinacija i telekonzultacija, stimulacijskih paketa za privlačenje zdravstvenih kadrova te mobilne dijagnostike poput ultrazvuka i mamografa s fiksnim otočnim terminima.
Capak se u svom predavanju osvrnuo i na istraživanja američkog autora Dana Buettnera, koji je skovao pojam “plave zone” – mjesta u svijetu gdje ljudi najduže žive. Među tih pet svjetskih lokacija ističu se otoci, poput talijanske Sardinije i japanske Okinawe, a zajednički su im nazivnik zdrava prehrana, tjelesna aktivnost i snažna socijalna povezanost.
“Rekao bih da su naši otoci bili ‘plave zone’ prije pedeset ili sto godina. Ljudi su naporno radili u voćnjacima, maslinicima i vinogradima, pješačili su, hranili se mediteranski i živjeli u snažnoj socijalnoj koheziji, družeći se sa susjedima. Danas su, nažalost, otoci izgubili tu karakteristiku, ali oni to mogu ponovno postati – kao što se u Americi stvaraju takve zone primjenom pravila dugovječnosti u praksi. To se sigurno može učiniti i na hrvatskim otocima”, poručio je Capak na kongresu “Puls periferije” održanom od 17. do 19. listopada u Novalji, u organizaciji Doma zdravlja Ličko-senjske županije, prenosi N1.
