JEDVA OSTAO ŽIV 44-godišnji Zadranin postao žrtva maloljetnika na romobilu; Zabio se u njega i pobjegao!

Naš 44-godišnji sugrađanin podijelio je svoju priču na društvenim mrežama, a riječ je o temi o kojoj se puno govori i o kojoj svakodnevno čujemo, ali nitko ništa ne poduzima.

Naime, on je bio žrtva maloljetnog vozača romobila, kad se dotični dječak zabio romobilom u njegov skuter. Ovaj je Zadranin teško ozlijeđen i oporavak će dugo trajati, a da stvar bude gora, maloljetnik je pobjegao.

Njegova priča ukazuje na brojne nepravilnosti vezane uz neiskusne korisnike električnog romobila, ali i žrtve istih. O tome, nažalost, nismo doznali u redovnim dnevnim priopćenjima PU zadarske, koja inače redovito izvještava o padovima s romobila.

Njegovu priču donosimo u cijelosti:

“Znam da su priče o mulcima na romobilima prilično ofucane, ali imam potrebu ispričati svoju priču. Oko podne 03.09. sam se vraća iz jutarnjeg đira doma na skuteru. Vozim ja, srića, lagano možda dvadeset na sat, kad odjednom vidim s desne strane iz sporedne jednosmjerne ulice, iz kontra smjera, doleti romobil i pogodi me u desni zadnji kraj skutera. Motor se zarotira, a ja sam odletija livo i motor mi je pa na noge. Sve se to dogodilo u kvarat sekunde, ja sam samo uspija viditi mulca na romobilu i bija sam na podu.

Suma sumarum – devet slomljenih rebara, višestruki prijelom ključne kosti popraćen pneumotoraksom i kompletno ožuljana liva noga. Mali je vjerojatno isto pa na pod i pobiga, a mene ostavija na cesti. Tribalo mi je, ja mislim, jednu minutu da dođem do zraka, dobro sam se pripa. Tek kad sam počea nekako lagano disati, malo sam doša sebi. Hvala Bogu da su doletjeli susjedi i digli motor s mene, a onda je došlo još ljudi dok nije došla hitna i odvela me.

U bolnici su mi operirali ključnu kost i ostavili me šest dana na promatranju radi pneumotoraksa. Potpuni oporavak od ovih teških tjelesnih ozljeda traje od četiri do šest mjeseci, ako ne bude komplikacija. Neću ni pričati kakav su strah preživila moja žena, dvoje dice i svi ostali. Policija je naknadno našla mulca, nisam ni pita ni ko je ni što je jer me sad to trenutačno ne zanima i nemam živaca za to.

U jednu ruku mogu razumitii mulca da me srušija pripa se i pobiga, iako to nije nikako normalno, ali ne mogu razumiti roditelje (jer vjerojatno kad ga je policija našla morali su kontaktirati roditelje) koji se nisu upristojili nazvati ili posjetiti me da vide kako sam i da se ispričaju u ime svog djeteta, nego oni štite mulca – budućeg ubojicu ili samoubojicu na romobilu. To je stvarno poražavajuće i meni nepojmljivo.

Uglavnom, sad sam bez primanja, bez mogućnosti ikakvog rada idućih po godine. Zahtjev za odštetu mogu podniti tek nakon potpunog oporavka i podniti privatnu tužbu. Ja sam moga imati isto četvero djece i nezaposlenu ženu i živiti u podstanarima i imati kreditčinu, pa se ja pitam kako bi to završilo. Također, umjesto mene na motoru je moga biti čovik na bicikli naravno bez kacige s malim ditetom u sidalicii – samo zamislite što bi se onda dogodilo.

I još jedna stvar – nisam pročitao u nijednim novinama ili na portalu da je dite na romobilu udrilo čovjeka od 44 godine i nanilo mu teške tjelesne ozljede te pobiglo s mista događaja i ostavilo mene nasrid ceste. Pišu se svakakve puno manje stvari po crnim kronikama, ali ovo se nije spomenulo. Ne bih ulazija u policijske poslove, ali ovo su činjenice.

Nemojte misliti da potičem nekakvu hajku na mulce na romobilima ili slično, ali čini se da dok se ne dogodi prava tragedija – ovome neće stati na kraj. Mislim da je samo pitanje vrimena kad će neko izgubiti glavu.”

Što se točno dogodilo, upitali smo PU zadarsku pa očekujemo njihov odgovor.