Arheološka istraživanja na Dugom otoku pokazala da je vlasnik vile prije više od tisuću i pol godina uživao u SPA i wellness tretmanu

Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru proveo je osmu istraživačku kampanju kod crkve sv. Ivana u Stivanjem polju  na Dugom otoku.

Uvala Telašćica danas je jezgra Parka prirode i mjesto s najviše aktivnosti u turizmu okrenutom prostoru. No u ne tako davnoj prošlosti kad je, uz ribarstvo, osnova bila poljoprivreda, najvažnija su bila krška polja koja okružuju uvalu – Gmajno, Dugo, Čuh, Arnjevo i druga. Ona kriju tragove ljudskih aktivnosti još od prapovijesti pa sve do danas.

Uz sjeveroistočni rub jednog takvog polja, Stivanjeg polja, nalaze se ostaci crkve sv. Ivana po kojoj je polje i dobilo ime. Istraživanja crkve provodio je 1950-ih Ivo Petricioli, a od 2016. godine Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru u suradnji s Parkom prirode Telašćica započeo je sustavna istraživanja prostora ispod i oko crkve. Istraživanja su većinom bila financirana sredstvima Parka prirode Telašćica, a financiranje posljednje dvije kampanje preuzelo je Ministarstvo kulture i medija uz sufinanciranje Parka prirode, dok je cijelo vrijeme neizostavna potpora Općine Sali i Turističke zajednice Dugi otok.

U nizu arheoloških kampanja istraženi su dijelovi rimskog gospodarskog imanja i to četiri prostorije njegovog termalnog sklopa. Tako je pronađen praefurnium gdje se loženjem zagrijavao zrak, koji je zatim ispod poda i kroz zidove grijao susjednu prostoriju (hipokaust), a u trećoj i mali polukružni bazen.

– Danas bismo rekli da je vlasnik vile prije puno stoljeća uživao u pravom spa/wellness tretmanu. Naime, sudeći po keramičkim i drugim pokretnim nalazima imanje je vrhunac doživjelo u 4. stoljeću, ali pronađeni su i stariji i mlađi nalazi. Početkom srednjeg vijeka vila više nije u funkciji jer su u prostorijama i oko njih zabilježeni grobovi 7. stoljeća, prava rijetkost na puno širem prostoru, kaže doc. dr. sc.  Jure Šućur s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Zabilježeno je i nekoliko grobova 10.-11. st., ali najveći dio istraženih ukopa pripada 14. stoljeću.

Uz ova tri horizonta ukapanja, u posljednje dvije kampanje, 2024. i 2025. pronađen je još jedan raniji sloj. Nekoliko grobova svojom građom, orijentacijom i položajem sugerirali su da je pokapanje počelo još tijekom kasne antike. To je potvrdila i radiokarbonska analiza kostiju pa se može reći da su stanovnici vile u 4. i 5. st. svoje posljednje počivalište pronašli odmah pored nje.

Uz osteološke ostatke iz grobova koji će pružiti važne podatke o životu pokojnika iz svih navedenih razdoblja, o životu zajednice svjedoče brojni nalazi keramičkih i staklenih posuda, svjetiljki, kovanica, životinjskih kostiju i školjaka. Sve su to brojni detalji koji nas vraćaju u davna vremena kad je Stivanje polje izgledalo sasvim drugačije.