Obljetnica je smrti Tomislava Ivčića. Njegova kćer Izabela, sasvim iskreno: “Njegove poruke i dalje dopiru do mene”

Na današnji dan, prije 32 godine, u tragičnoj prometnoj nesreći preminuo je legendarni glazbenik, skladatelj i političar Tomislav Ivčić.

Pjevač, koji je tijekom svoje karijere ostavio neizbrisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni, iza sebe je ostavio suprugu Slavicu, kćeri Izabelu i Kristinu, sina Ivana te mnogobrojne obožavatelje.

Iako su prošle tri desetljeća, njegov odlazak i dalje odjekuje u srcima obitelji i svih koji su ga poznavali.

Povodom obilježavanja ove tužne obljetnice, kolege s Net.hr-a razgovarale su s Izabelom Ivčić, novinarkom i urednicom, koja se emotivno prisjetila svog voljenog oca.

Prošlo je 32 godine od smrti vašeg oca. Kako se osjećate i liječi li vrijeme zaista sve rane?

Nikada se ne liječe potpuno, ali uz tugu dolaze i druge emocije, poput ponosa i razumijevanja šire slike o tome tko je bio moj otac. U ovoj fazi života, usmjerena na obitelj, osjećam veliku zahvalnost što sam imala takvog oca. Što više vremena prolazi, sve više osjećam da njegove poruke i vrijednosti dopiru do mene. Možda zvuči čudno, ali osjećam da sada bolje razumijem mnoge stvari koje je govorio i radio. Naravno, tu su i suze, jer je gubitak voljene osobe neizbrisiv, no to je sastavni dio života.

Koja vam je najdraža uspomena s ocem? Čega se često prisjetite?

Često ga se prisjetim u izazovnim trenucima, razmišljajući o tome što bi mi tada rekao i kako bi me zagrlio. Taj osjećaj, koji sada stvaram u svom umu, nedostaje mi jer, nažalost, nemam priliku doživjeti ga u stvarnosti. Sjećam se da je bio vrlo zabavan, kreativan i uvijek je imao interesa za stvari izvan glazbe. Što više vremena prolazi, shvaćam koliko je bio vizionarski i koliko su neki od njegovih projekata, danas u Hrvatskoj, još uvijek neostvareni. Bio je borac, hrabar i u teškim vremenima, a njegov je rad uvijek bio ispunjen strašću i bez obzira na posljedice, dao je sve od sebe, odgovara za Net.

Kada ste izgubili oca, imali ste samo 12 godina. Kako ste podnijeli gubitak kao dijete? Jeste li odmah shvatili da ga više nema?

Bilo je to razdoblje između djetinjstva i tinejdžerskih godina. Nisam željela prihvatiti njegovu smrt jer, iako je često bio odsutan zbog turneja, uvijek se vraćao. I tada sam vjerovala da će se nešto promijeniti i da će se vratiti. Tek kasnije sam se suočila s konačnošću. Djeca se često zatvore u sebe u takvim trenucima, a meni je trebalo puno vremena da se osjećam bolje. Ipak, ostale su mi nezaboravne uspomene, koje su mi dale snagu da nastavim dalje.

Prije dvije godine obilježili ste 30. obljetnicu smrti vašeg oca koncertima u Zadru i zagrebačkom Lisinskom. Planirate li još koncerte u njegovu čast?

Voljela bih da se njegova glazba i stvaralaštvo i dalje obilježavaju, ali mislim da bi nešto trajno nakon toliko godina moglo izgubiti svoj smisao. Možda bi bilo dobro organizirati koncerte usmjerene na mlade izvođače ili nove umjetnike koji dolaze. Za veće obljetnice sigurno planiram koncerte, no ove godine to nije u planu.

Tomislav Ivčić rođen je 6. siječnja 1953. u Zadru, a tragično je preminuo u Zagrebu 4. ožujka 1993. godine. Tog kobnog dana, pokušavajući izbjeći pješakinju koja je istrčala na kolnik, sudario se s BMW-om. Tomislav je izgubio život, zajedno s pješakinjom i suvozačicom u BMW-u.

Njegova glazbena karijera započela je još 1970-ih godina, a postao je jedan od najpoznatijih umjetnika svog vremena. S više od 200 napisanih pjesama i 23 albuma, Ivčić je prodan u više od 2,5 milijuna primjeraka. Njegove najpoznatije pjesme, kao što su “Tata, vozi polako”, “Otrov s tvojih usana”, “Kalelarga”, “Stop the war in Croatia” i “Večeras je naša fešta”, zauvijek će ostati dio hrvatske glazbene baštine.

Ivčić je tijekom Domovinskog rata snimio i pjesmu “Stop the war in Croatia”, koja je postala međunarodni hit i ušla u top-ljestvicu Billboard Hot 100, a u Novom Južnom Walesu bila među deset najslušanijih pjesama.

Iako je prošlo više od tri desetljeća, Tomislav Ivčić i dalje živi u sjećanjima svojih obožavatelja i obitelji, koji ga se prisjećaju s ljubavlju i ponosom, piše Net.