“Kao građanin, kao potrošač, u potpunosti razumijem bojkot i što se mene tiče, neću ići u dućan.”
“Već duže vrijeme apeliram na aktivnost građana i drago mi je da su moji apeli doprli do njih i da su prihvatili sugestiju da osobno krenu u akciju.”
“To je važna i artikulirana poruka građana, da prate, uspoređuju cijene u odnosu na slične i iste proizvode u drugim državama.”
Ovo na prvi pogled sliči na ono što se na televizijama zove vox, odnosno komentar građana na određenu temu, u ovom slučaju bojkot trgovina. I, zaista, ovo jest komentar građana, štoviše potrošača. Samo ne bilo kojih.
Autor prve izjave je Marko Primorac, trenutačno zaposlen kao ministar financija plus potpredsjednik Vlade, osoba koja ima izravan utjecaj na ono što muči njegove kolege potrošače. Ali umjesto da ponudi rješenja, ministar i potpredsjednik Vlade odlučio je petkom preskočiti dućan.
Drugu rečenicu izgovorio je njegov kolega potrošač i ministar Ante Šušnjar, prvi čovjek hrvatskog gospodarstva. On se razotkrio kao samozvani autor i motivator akcije koja je “ujedinila Hrvatsku”, samo je valjda nije stigao provesti kroz svoje Ministarstvo. I on je, baš kao i potrošač Primorac, u poziciji izmijeniti uvjete prema kojima posluju sve tvrtke u Hrvatskoj. Ali, eto, nije stigao.
Treći citat pripada predsjedniku udruge potrošača koja se zove Vlada Republike Hrvatske. Andrej Plenković je, umjesto da tijela pod njegovom ingerencijom prate i uspoređuju cijene, pronađu razloge za tolike razlike i, u konačnici, učini sve da one budu niže svim članovima njegove udruge, odlučio je okrenuti pilu. On i predsjedništvo njegove udruge potrošača će – pratiti.
Plaće ogromne, a prate akcije
Tako će najskuplje plaćena hrvatska udruga potrošača (primjerice, potpredsjednik Ivan Anušić prima 5349 eura, a ministrica Irena Hrstić 4126 eura svaki mjesec!) podržati bojkot i petkom eventualno listati kataloge s akcijama u Hrvatskoj i Sloveniji.
Čak i državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva, David Vlajčić, kojeg njegov Domovinski pokret gura za novog ministra poljoprivrede, trenutačno zarađuje 4200 eura. A samo državnih tajnika imamo više od 50 u toj našoj udruzi potrošača!
Ali sve njih će povesti Josip Kelemen, iznenadni narodni vođa i novi direktor svemira koji je dočekao svojih pet, šest minuta. Do prošlog petka većina građana nije imala pojma tko ih je nagovorio da preskoče šoping, ali onda je izronio nekadašnji voditelj s lokalne televizije koji je u karijeri promijenio previše poslova za ovaj tekst.
Iako je ime grupe na Facebooku od koje je inicijativa krenula i njegove nekadašnje emisije identično, Kelemen se ipak predstavlja samo kao savjetnik te grupe koji, eto, istupa u javnosti. Na krilima rezultata od prošlog petka najavili su nove akcije pa tako traže od potrošača, odnosno svih građana, da zaobiđu pojedine trgovine, najavljuju se i kafići, restorani, bit će tu i banaka i svašta nešto. Pogoduju li tako nekim drugim trgovinama stvar je za ozbiljnu raspravu. Na pitanja o kriterijima, Kelemen izvlači argument protiv kojeg se ne može – potrošači su tako odlučili.
Prava meta za bojkot
A u pravom životu stvari su prilično jednostavne. Potrošači, što je izgleda prihvatljivija riječ za građane, odlučuju na izborima o ljudima koji će upravljati njihovom trgovinom. Šef i poslovođe u toj trgovini, pak, odlučuju o svemu – o tome koliko će potrošači plaćati lijekove, operaciju kuka, školske knjige, novu autocestu i slično.
To što su poslovođe (a ponekad i šef) korumpirani, potrošači u pravilu ne kažnjavaju na izborima iako je taj novac uzet od njihovih plaća i iako su visoke cijene u trgovinama sastavni dio te igre. I pozivi na prosvjede otužno završavaju. Važe se tko stoji iza takvih poziva, prati se prognoza (jer teško je prosvjedovati ako vremenske prilike nisu optimalne), svašta tad postaje presudno da se dan ipak provede uz televizijski program.
Nedjelja, ali pogrešna
Ali bojkot trgovaca je odlična ideja koja je naišla na ogroman odaziv hrvatskih potrošača. Pa da, trgovci su krivi za sve, oni sami određuju pravila u našoj zemlji, donose zakone i odlučuju o trošarinama, potpuno je logično da ih se bojkotira.
U konačnici, zapravo je otužan razlog što je ovo jedna od rijetkih akcija koje su uspjele ujediniti Hrvatsku. Za ovu akciju jednostavno nije trebalo učiniti ništa, samo se praviti da je petak zapravo nedjelja. Ali ne ona izborna, piše Dnevnik.hr.