Završio je i drugi burni dan jedinstvenog festivala solo forme Monoplay. U maloj dvorani izvedeni su solo radovi studenata Plesnog odsjeka Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba. Kratko djelo Intervju Eme Vranjić uprizorio je sjajnom izvedbom vladajući vremenom i prostorom Viktor Konstantinović. Mladi plesač donosi osoban upečatljiv i artificijelan izraz na pozornicu te snažno privlači pozornost gledatelja. Drugi rad autorice Isabele Eve Ljubičić Kako da budem tu ako znam da ću nestati donosi temu zarobljenosti u stanju između konstantne brige, straha od budućnosti i smrti, te vraćanjem u prošlost kroz nostalgiju za djetinjstvom, za početkom. Vrlo sugestivno i koncentrirano ovu kratku plesnu formu izvela je Lea Filipčić.
Glavni program večeri bila je premijerna izvedba autorskog rada Sanje Petrovski pod nazivom Arthur, moj terapeut. Uz autoricu su u tri sola od kojih je sazdana struktura predstave, nastupile i mlade plesne umjetnice Patricia Gospić i Marija Pehar. Tema predstave je prolaznost koja se materijalizira kroz temu plakata kao dokumenta, emotivnog prisjećanja na ljude i događanja vezane za njih, medija koji gubi svoj materijalni status i postaje neopipljiv i virtualan. Kroz formu plesa i kazališta snažno je prisutan i motiv metafizičke volje koji se provlaći kroz knjigu Liječenje Schopenhauerom autora Irvina D. Yaloma, koja je bila inspiracija za ovu predstavu.
Ova predstava je dio audiodeskripcije koju festival provodi godinama sa Udrugom slijepih zadarske županije. Sanja Grgina, glumica Kazališta lutaka Zadar je pomoću mikrofona i slušalica članovima udruge prepričavala što se zbivalo na sceni. Audiodeskripciju su zajedno s Grginom pripremile Josipa Štulić i Lada Petrovski Trernovšek. Razgovor s izvođečima vodila je plesna kritičarka i dugogodišnja pratiteljica Festivala Maja Đurinović
Treći dan festivala u subotu, 24. kolovoza Monoplay započinje u 18:30 okruglim stolom na temu 100 godina Labana u Hrvatskoj. To je podsjetnik na gostovanje i zagrebačku rezidenciju Rudolfa Labana, (u povijesti zapadnog plesa ključnog plesnog inovatora, teoretičara, edukatora, koreografa i pisca), događaj koji je 1924. uzbudio zagrebačku kulturnu javnost i koji je nesumnjivo utjecao na stvaranje i razvoj moderne, odnosno suvremene hrvatske kazališne plesne scene.
Sto godina kasnije zanima nas koliko je duboko pustila i proširila korijene Labanova teorija plesa i pokreta, koliko se razvila i napredovala u našem okruženju, koliko je i kroz koje sve umjetničke, teorijske i edukatorske prakse prisutna. Razgovor će voditi Maja Đurinović, plesni povjesničar, publicist i kritičar.
Autorski solo pod nazivom Ikar izvesti će u 20 sati u maloj dvorani Kazališta lutaka Josip Bišćan, plesač koji dolazi iz Požege i peta je godina neverbalnog teatra na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Ikar je rezultat istraživanja na kolegiju Korpografija i osobni odgovor na zadatak koji je krenuo od tjelesnog čitanja stihova Violete Kuneva: Moje tijelo / krletka za krilata stvorenje i teksta Michela Foucaulta Utopijsko tijelo. I zatim susret s Matisseovim Icarusom. Ikar uranja u tajanstvene putove unutrašnjeg labirinta i vanjskih krajolika.
Centralni zbivanje druge večeri Festivala u 21 sat je izvedba predstave Sol autorice Silvie Marchig. Sol je materijalizacija svih Silvia proizašlih iz mapiranja prošlih radova i vlastitog iskustva dugogodišnjeg djelovanja na plesnoj sceni. U toj igri, kojom se djelomično sugerira značenje, a djelomično je ostavljeno na kolektivno upisivanje – autorica poziva gledatelje da budu sukreatori u konstruiranju značenja. Zastiranjem kostimima izvođačica preuzima različite figure, istražuje ih te zatim napušta, a njihova kontinuirana izmjena dopušta prividno beskonačne transformacije na sceni.
Silvia Marchig je plesna umjetnica i pedagoginja s više od 30 godina iskustva na profesionalnoj plesnoj sceni. Umjetnička je voditeljica Kik Melone, umjetničke organizacije autentične poetike i specifične metodologije su-autorstva, kroz koju je u posljednjih 16 godina proizvela 15 cjelovečernjih predstava i brojne intermedijalne radove eksperimentalnog formata. Predstave Ms Fox Invited Ms Cat For Tea (2016.) i Sol (2020.) nagrađene su Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju plesnu predstavu u cjelini.
Jedna je od organizatorica programa ANTISEZONA – ples u Gorgoni, suradničkog projekta triju umjetničkih organizacija i Muzeja suvremene umjetnosti koji donosi inovativni način samo-kuriranja plesnih programa. Autorski radovi Silvije Marchig smještaju izvedbu u područje preklapanja plesa, performansa, glume i ostalih medija, uvijek u potrazi za intenzivnim izvedbenim doživljajem.
Krenule su i prve kronike festivala Monoplay koji se prikazuje na trećem programu HRT-a na čijoj realizaciji rade snimatelj i montažer Tomo Marčina te organizatorice Festivala Matea Bilosnić i Patricia Gospić. Paralelno s Festivalom Marija Šarić Ban oslikava majice natpisom Monoplay koje publika donosi i tako kreativno reciklirajući tekstil ostavlja se trag i dokument s naglašenom ekološkom komponentom akcije.
Festival je podržan od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Zadarske županije te Zaklade Kultura nova.
