Ošljak ili Lazaret kako su ga nekada zvali jer se na njemu ‘odrađivala’ karantena prije ulaza u Zadar, dostupan je trajektom dva puta dnevno. Za sve ostalo tu su brodice mještana.
“Nema auta, nema prometa, nema dućana, nema doktora, nema ljekarne, nema ničeg. Za sve se, normalno treba pobrinuti s brodom i otići na susjedni otok ili u Zadar. Nije problematično, meni je to gušt”, kaže Osječanka sa zagrebačkom adresom Lorelain Valčić Ilijaš za RTL.
Otočić kojemu je površina tek trećina kilometra četvornog od Zadra je udaljen četiri milje, a od otoka Ugljana tek pola milje. “Uvik smo jedan uz drugoga. Bilo što što se desi, samo kažeš triba mi ovo, a on ti pomogne. Triba njemu nešto, pomogneš mu. I to je nepisani zakon. To je lipo ostalo”, kaže Željko Valčić iz Ošljaka.
Nekada su im na otok dolazili tek kupači iz Zadra i rijetki turisti smješteni u pokojem otočnom apartmanu, a koji su cijenili osamu kao i domaćini. Od 1760. ovaj otok pripada u potpunosti samo onima koji nose prezime Valčić. Takvih je sada ovdje tijekom ljeta stotinjak, a preko zime tek 10 do 20 stalnih stanovnika. Nekima od njih, kažu, smetaju turisti jer uznemiravaju njihov uobičajeni način života i nepristojni su. A turisti kažu: ‘Ne bi mi to nikad…’
“Možete osjetiti da prolazite ljudima ispred prozora, vrtova i domova, pa se trudite biti pristojni i ne uznemiravati ih ni s čim, što vi ne bi voljeli na vašem vlasništvu da se događa”, kaže Mathias iz Njemačke.
Željkova supruga Ljiljana ima vrt u kojem uzgaja smokve, lubenice, rajčice, blitvu i raštika. Ljiljana će reći da se promijenio i otok i njen vrt otkako na otok turisti dolaze organizirano na jednodnevni izlet. “Beru sve. Smokve, pomidore, limune. Limune beru zelene, mislim to nije za jelo. Oni uberu i bace. To ljuti čovika. Da dođu, pa upitaju, čovik bi im reka uberi, ali ne svakom jer ne znam koliko njih prođe dnevno”, kaže.
Najveći otočni problem je što nemaju javni wc, a prije rata su imali čak dva. “Oni po vrtovima obavljaju, ljudi nemaju gdje. Njima to nije ni rečeno. Ja ne okrivljujem te turiste, već ove ljude koji ih dovoze”, dodaje Ljiljana Valčić.
Uz Veli rat na Dugom otoku, Ošljak je jedini zaštićeni značajni krajobraz u Zadarskoj županiji, pa se nadaju da će im novi Zakon o pomorskom dobru pomoći da reguliraju posjećenost, a Županijska lučka uprava odrediti gdje se smiju privezivati turistički brodovi. “Oni su okupirali našu rivu. Tu vam je u prosjeku između 10 i 15 brodova svaki dan , po cijeli dan. Samo iskrcavaju. Vlasnici tih brodova su vrlo neodgovorni. Oni ne idu s njima u obilazak, oni ih samo pustu ko hordu”, Mihovil Valčić (SDP), općinski vijećnik Općine Preko.
Mihovil je bio jedan od organizatora peticije. “To nije turizam, to je terorizam. 116 ljudi je potpisalo peticiju kojom se traži kompletna obustava organiziranog dolaska na jednodnevne izlete turista na Ošljak”, kazao je.
Poznati zadarski DJ i radijski voditelj smatra kako je nelegalno ograničiti dolazak na otočno pomorsko dobro. On bi radije, kaže, potpisao peticiju da se izgradi javni wc. “Ošljak je najmanje naseljeni otok na Jadranu, a s najviše intriga po metru kvadratnom.. Ali, sve je dogovorljivo u trenutku. Međutim, nekome nedostaje svađa i u takvim prilikama se rađa Fidel Castro i „Napravimo od Ošljaka Kubu! Neće niko doć na Lazaret, ja vam govorim!!”, kaže Davor Valčić iz Ošljaka. Prošla su vremena kada su stanovnici Lazareta bili u izolaciji, poručuju oni koji vole šušur. Ali i dodaju da više reda definitivno treba uvesti.
