Don Rudi Juras, mladomisnik Zadarske nadbiskupije, proslavio je svoju mladu misu u župnoj crkvi sv. Lovre u svom rodnom mjestu Kali na otoku Ugljanu, u subotu, 6. srpnja, piše Zadarska nadbiskupija.
Slavlje mlade mise počelo je okupljanjem u obiteljskoj kući don Rudija gdje mu je njegova majka Karmela u vrtu kuće, pokraj Gospinog kipa, udijelila blagoslov. Odatle se uputila procesija svećenika i naroda prema župnoj crkvi sv. Lovre.
Na mladoj misi don Rudija propovijedao je don Josip Radić, voditelj javnog vjerničkog društva ‘Omnia Deo’, za vrijeme čije župničke službe u Kalima je don Rudi i osjetio poziv za svećeništvo. Don Josip je podsjetio kako je došao u Kali nakon 11 godina, sretan što opet vidi to „drago mjesto koje mu je ostalo u srcu i molitvama i što vidi draga lica ljudi, od zbora nadalje“.
– Na mladoj misi okupila nas je činjenica da je ovom zemljom hodao Bog. Našom prašnjavom zemljom hodala je druga božanska osoba. Bog je propovijedao i govorio čovječanstvu, Bog se utjelovio i učinio vidljivim čovječanstvu. Ta druga božanska osoba je u svojoj naravi vrhovni, vječni, istinski, jedini svećenik. Ali, Božja ideja je i to katoličku vjeru čini neusporedivom s ičim, da je taj Bog htio biti prisutan na zemlji kroz sakramentalnu stvarnost. Htio je ostati na zemlji. To je čudo nad čudima, poručio je don Josip. Stvarnost Božje prisutnosti su euharistija, ispovijed po kojoj Bog s Neba oprašta čovjeku na zemlji.
– Bogu su zato potrebni ljudi. Bog je htio svećenike i svoje vrhovno, jedino, istinsko svećeništvo vršiti preko čovjeka. On, djelitelj milosti, htio je kroz sakramentalnu stvarnost biti stalno s nama. Jedan od ljudi, don Rudi, pristao je na suradnju s Bogom, pristao je biti poslužitelj milosti Božje na svijetu, među nama. Milost Božja je naklonost, pomoć, ali ne bilo kakva pomoć, nego naklonost živoga, jedinoga, pravoga, istinskog Boga. Njegova naklonost i pomoć potpuno je nezaslužena, nadnaravna. To nije pomoć nas slabih ljudi, nego nadnaravna pomoć živog Boga. To znači da se ona nigdje ne može kupiti, zaslužiti, zaraditi, iznuditi, nego je čisti dar – to je milost Božja, Božja naklonost, poručio je don Josip, istaknuvši da se čovjeku ne može ništa bolje dogoditi nego da svemogući Bog pogleda na čovjeka, na nas ljude.
Benedikt XVI. je rekao: „Milost je biti pogledan od Boga, dotaknut njegovom ljubavlju“. „Don Rudi je pogledan od Boga i dotaknut njegovom ljubavlju. Milost je najveći dar od Boga. Milost je naša nutarnja naklonost da činimo dobro, prirodno utkana u ljude. Milost nas usmjerava da u nekoj situaciji izaberemo dobro. Božja milost nas potiče da odlučujemo da idemo prema Nebu, ne prema propasti“, potaknuo je don Josip, istaknuvši da Božja milost ne prisiljava, nego traži ljudski, slobodni ‘Da’.
„Milost je Božje sebedarivanje čovjeku. Ako čovjek prihvaća tu Božju ljubav, naklonost i sklonost, čovjek sigurno kreće prema Nebu, unatoč poteškoćama. Milost Božja nas ne vodi najlakšim putem, nego Božjim putem koji vodi u Nebo. Ako je čovjek prihvaća, ako stavlja sakramente i molitvu na prvo mjesto, ako živi evanđelje ljubavi, preobražavat će se u anđela u ljudskom obliku“, poručio je don Josip, rekavši da je don Rudi odgovorio na Božju milost.
„Don Rudi je povjerovao Bogu. To je najveći dar. Vjera je Božje svjetlo u našem životu i o našem životu. Ne možemo znati istinu o našem životu bez vjere. Vjera je božansko svjetlo koje prozračuje cijeli naš život. Razumom možemo doseći do ruba života, do smrti. Razumom ne možemo znati što je vječno, što se proteže iza i ispred nas. Vjera nam prosijava što je bilo prije nas i što će biti poslije nas“, rekao je don Josip, naglasivši da je vjera najviša spoznaja koju čovjek može imati.
Don Rudi je primio dar vjere i odlučio se za svećenički poziv. „Vjera se ne temelji na uvidu u stvari, na očiglednosti, kao razumska spoznaja, na očevidu ljudskim razumom, empirijskom uvidu. Vjera je spoznaja najvišeg stupnja koja se prima po ljubavi i povjerenju u božansku osobu. Ta nadnaravna spoznaja prosvjetljuje naš razum, rasvjetljuje našu pamet, da ne idemo stranputicom; ona ražaruje naše srce, učvršćuje našu volju na putu dobra. Tješi nas u trenucima bolesti, patnje i nepravde. To je čudesni Božji dar“, poručio je don Josip.
Radić je potaknuo don Rudija da živi u svijesti da je stan Božji, jer čovjek u svom tijelu nosi Božjeg duha; da bude svjestan da je svećenik najveće žrtve ljubavi u ljudskoj povijesti, neusporedive s ičim.
– Don Rudi je svećenik Isusa Krista koji je jedina istinska, prava žrtva, koji je svećenik, žrtva i oltar. Nemoguće je biti svećenik, bez spremnosti unaprijed da budeš svakovrsna žrtva. Da budeš spreman odricati se svega što te udaljuje od Boga, upozorio je don Josip, rekavši da je kršćanski život odricanje od onoga što svijet pruža, a protivno je evanđelju. Duh svijeta je protivan duhu evanđelja i čovjek je pozvan odbacivati sve što ga udaljuje od Boga.
„Svećenik to mora činiti na poseban način, biti žrtva ljubavi na spasenje drugih. Svećenik je pozvan živjeti kreposno, da bi njegov život bio plodniji za evanđelje. Potrebna je veličina svećenika u njegovoj ljubavi prema Bogu i čovjeku. Na tom putu prati ga ljubav vjernika“, rekao je don Josip, dodavši da je i on kao svećenik u Kalima iskusio ljubav vjernika i Bogu zahvaljuje za to.
Potaknuvši na molitvu neka Bog podari don Rudiju da živi kreposno, don Josip je naglasio: „Euharistija ne ovisi o tome kako svećenik živi. Bog će doći svima, bez obzira kako se svećenici ponašaju i što rade. Pretvorba će se dogoditi i Bog će doći. Ali, plodnost euharistije ovisi o našoj dispoziciji. Rezultat plodnosti euharistije će biti različit kod ljudi. Isti Bog će doći, ali plod euharistije će biti različit s obzirom na našu ljubav, vjeru, poniznost, dobrotu i sebedarje. Svećeničko ponašanje ne utječe na valjanost sakramenta, ali itekako utječe na dispoziciju ljudi kojima Bog dolazi, kaže Ivan Pavao II.“, poručio je don Josip.
Poželio je da don Rudi živi za Boga i ljude, a ljubav će ga pritom snažiti, voditi i činiti sretnijim, iako neće uvijek biti lako.
Na kraju mise, don Rudi je uputio zahvalni govor. Zahvalio je Bogu na darovima života i svećeništva, rekavši da nikad prije nije bio pomišljao da će biti svećenik. Zahvalio je roditeljima, pokojnom ocu Jadranu i majci Karmeli na daru života i na svemu što su učinili za njega. „Nije im bilo lako kad sam odgovorio na Božji poziv i krenuo za svećenika jer ostali su sami, stariji ljudi i narušenog zdravlja, ali nisu mi zatvorili vrata i imao sam njihovu podršku.
Otac je svim srcem htio doživjeti moju mladu misu i stalno je pitao liječnike hoće li njegovo srce izdržati do moje mlade mise. Eto, njegovo srce nije izdržalo, ali je najvažnije da je preminuo okrijepljen sakramentima. Iako ima zdravstvenih problema, moja majka se svim srcem dala u organizaciju moje mlade mise i svim događanjima koji su joj prethodili“, rekao je don Rudi u zahvalnosti roditeljima.
Zahvalio je bratu Stipi i njegovoj supruzi Violeti, brojnoj rodbini, istaknuvši da se njegov bratić Jure sasvim dao u organizaciju mlade mise i popratnih događaja s prijateljima. Zahvalio je umirovljenom zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću koji ga je primio kao svećeničkog kandidata i bogoslova i zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću koji ga je zaredio za svećenika i na ukazanom povjerenju.
Zahvalio je bivšim kaljskim župnicima: don Šimi Periću, pokojnom don Emilu Bilaveru koji mu je udijelio sakramente kršćanske inicijacije, don Marku Lončaru i don Jerolimu Lenkiću. Osobito je zahvalio sadašnjem kaljskom župniku Marku Vujasinu na otvorenosti u organizaciji mlade mise.
„Kad sam došao na prvu godinu bogoslovije, ti si bio na petoj, završnoj godini i tada nisam mogao ni zamisliti da ćeš mi tako brzo doći za župnika, a pogotovo da ćeš kao župnik biti uključen u organizaciju moje mlade mise. Mlada misa je uvijek velika radost za župu, ali na župniku je velika odgovornost oko organizacije, a ti si, don Marko, za sve potrebno bio otvoren. Od srca ti hvala“, rekao je don Rudi u obraćanju kaljskom župniku Vujasinu.
Zahvalio je don Mariju Akrapu, dugogodišnjem župniku i mentoru na đakonskoj godini u zadarskoj župi bl. Alojzija Stepinca, na svemu što je za njega učinio. Mladomisnik je zahvalio svim svećenicima koji su došli na slavlje njegove mlade mise, među njima i don Anti Soriću, generalnom vikaru Zadarske nadbiskupije te subraći mladomisnicima, Antoniju Oltranu i Tinu Vidovu, koji je drugi ovogodišnji kaljski mladomisnik.
Potaknuvši na molitvu za svećenička zvanja, zahvalio je i svećenicima koji su kaljskog podrijetla: Slavku Ivošu, Tomislavu Končuratu, Josipu Kolegi i fra Ediju Ricovu koji djeluje u samostanu sv. Mihovila u Zadru gdje revno ispovijeda.
Zahvalio je odgojiteljima, učiteljima i profesorima, odgojiteljima kroz svećeničku formaciju koju je prošao u tri formacijske kuće: u zadarskom sjemeništu ‘Zmajević’ na pripravnoj svećeničkoj godini, na bogosloviji na Jordanovcu u Zagrebu pod vodstvom isusovaca i na Kaptolu u Zagrebu u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Teološki studij Juras je završio na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je diplomirao 2023. godine. Zahvalio je bogoslovima, s. Antoneli, karmelićanki koja je s njim studirala i došla je na mladu misu, zadarskom sjemeništarcu, dvojici bogoslova i ministrantima.
Zahvalio je kaljskom zboru mladih i zboru odraslih koji su pjesmom animirali slavlje, Gospinoj skuli, bratovštini čiji je član, a djeluje više od 400 godina, čiji članovi brinu za uređenje crkve. Zahvalio je donatorima koji su mu pomogli u organizaciji mlade mise: Općini Kali, poduzeću Marina njiva, Ribarskom obrtu Mišlov, Draganu Gobinu, obrtu Tuljan, obitelji Nevena Mišlova, obrtima Mrotine i Marine te Božidaru Blaslovu.
Zahvalio je svima koji su mu pomagali molitveno i materijalno, župama Preko i Sutomišćica-Poljana te njihovom župniku i dekanu don Filipu Kucelinu. „Te župe redovno prikupljaju sredstva za duhovna zvanja i više puta su iskazali materijalnu i molitvenu podršku. Hvala mještanima što su se iskazali u organizaciji svih događanja oko mlade mise, ženama koje su neumorno pekle fritule, kolače i koje su posluživale, djelatnicima restorana Pescatore. Hvala svim ljudima s kojima sam bio povezan u životu. Obećavam da ću moliti za sve vas, jer Gospodin želi da se svi zajedno s njim vječno družimo“, rekao je don Rudi u obraćanju prisutnima.
Zahvalio je i svojoj duhovnoj obitelji, Javnom vjerničkom društvu Omnia Deo, čiji su kandidati, bogoslovi i svećenici, vjernici laici te otvorene i klauzurne časne sestre bili na mladoj misi. Među njima su i četiri časne sestre iz Kali, s. Skolastika i tri u klauzuri. „Moj vjerski život ne bi postojao bez zajednice. Moj svećenički poziv i svećeništvo ne bi postojali bez zajednice na čijem su čelu duhovni otac don Josip Radić i duhovna majka Jozefina Glasnović. Ne znam kako bih ja došao do zajednice, zajednica je došla k meni. Don Josip je 2005. godine došao u Kali s prvom braćom. Na nagovor moje mame Karmele, otišao sam na jednu nedjeljnu misu. Kad sam čuo don Josipovu propovijed, u meni se dogodio onaj klik i počeo sam ići u Crkvu, a kasnije sam počeo razmišljati o svećeničkom pozivu. To razmišljanje je trajalo dugo“, rekao je don Rudi, u zahvalnosti don Josipu i Jozefini Glasnović na „otvorenim i predanim srcima Bogu za Crkvu i duše“.
Rudi Juras rođen je 1. ožujka 1978. u Zadru, kao drugo dijete od oca Jadrana i majke Karmele rođ. Mujan. U šesnaestoj godini primio je sakramente kršćanske inicijacije u rodnoj župi sv. Lovre u Kalima. U Zadru je završio srednju strukovnu školu. Više godina bio je zaposlen u poduzeću koje se bavi marikulturom. Dolaskom don Josipa Radića za župnika u Kalima 2005., potaknut njegovim propovijedima, počeo se dublje zanimati za vjeru i intenzivnije razmišljati o svom životnom zvanju. Ušao je u molitvenu zajednicu Euharistijskog Srca Isusova i Marijina koju je don Josip osnovao u Kalima. Nakon nekog vremena, u njemu je sazrjela odluka o svećeničkom pozivu. Počekom 2019. postao je član Javnog vjerničkog društva Omnia Deo.
