Ako do kraja grupne faze kvalifikacija za ženski nogometni EURO 2025. odradi četiri preostale utakmice te dvije u dodatnim kvalifikacijama, ovisno o plasmanu Hrvatske, Slavonka Kristina Nevrkla zaokružit će broj svojih nastupa za reprezentaciju Hrvatske na veličanstvenih i okruglih 100. Trideset i trogodišnja standardna reprezentativka Nevrkla dosad je odradila 94 službene utakmice za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a posljednju je odigrala početkom travnja kada je Hrvatska pobijedila Ukrajinu 1:0. Sljedeća utakmica ženskih Vatrenih na rasporedu je posljednjeg dana u svibnju protiv Kosova, pa je mali predah uoči novog reprezentativnog okupljanja Nevrkla odradila na otoku Viru. U idili obiteljske kuće na Putu Nacelja, Kristina i njezina mama Snježana Nevrkla, djelatnica komunalnog poduzeća Čisti otok, uživaju u hladovini povišene terase i pogledu koji se pruža prema prostranom zelenilu virskih particela sa suprotne strane.
– Tu bi se mogao napraviti pravi nogometni teren za budući virski ženski nogometni klub – govorimo Kristini ispitujući virski nogometni puls djevojke koja je paralelno s osječkim i zagrebačkim mladenačkim danima, rasla i odrastala na otoku.
– Možda jednog dana kada završim karijeru – odgovara s osmijehom. Nevrkla je u nogometu napravila i osvojila sve, odnosno gotovo sve. Sa ŽNK Osijek za koji igra od 2011. ima čak 9 osvojenih naslova prvaka Hrvatske i 6 osvojenih natjecanja u Hrvatskom kupu. Kako do kraja prvenstvene sezone Osijek ima nedostižnu bodovnu prednost ispred drugoplasiranog splitskog Hajduka, Kristina će sigurno osvojiti svoj deseti naslov i ukupno 25. za Osijek, dok će do borbe za novi trofej u Hrvatskom kupu prvo morati odraditi polufinalne utakmice. S tolikom količinom trofeja i reprezentativnih nastupa – od Nevrkle više nastupa za Hrvatsku ima samo dugogodišnja kapetanica i bivša reprezentativka Ivana Landeka – pitanje je postoji li za Kristinu još uvijek nogometni san? Odgovor svakako postoji.
– Željela bih se s Osijekom plasirati u UEFA žensku Ligu prvaka i igrati protiv Barcelone, Chelsea, Arsenala, Lyona, PSG-a i drugih velikih klubova – kaže Kristina podsjećajući kako su Osječanke lani zapele u kvalifikacijskom polufinalnom srazu s ukrajinskom Vorskla Poltavom (0:3). Ta je utakmica odigrana u Sarajevu u rujnu prošle godine, zaustavila ambicije i nadu Osječanki kako će se pridružiti eliti europskog ženskog nogometa. Nadomak te elite bile su 2014. kada je Osijek pobjedom 1:0 izbacio subotički Spartak i izborio prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini, kao i tri godine ranije kada su osječke Plave također igrale šesnaestinu finala i bile na korak do plasmana u grupnu fazu natjecanja ženske Lige prvaka. Islandski Breidablik bio je ukupno bolji nakon dvije utakmice (1:1 i 3:0). No prilika će biti još, svakako već ove godine kada Osječanke proslave naslov nacionalnih prvakinja.
– Uvijek treba imati sreće u kvalifikacijama, sve će ovisiti o ekipi koju ćemo izvući – dodaje Nevrkla koja u Osijeku i reprezentaciji Hrvatske igra na poziciji stopera, ponekad i kao branič, a njezinu poziciju, igru i stav na travnjaku najlakše je usporediti s muškim reprezentativnim kolegom Domagojem Vidom. Reprezentativnu karijeru gradi već 16 godina, a počela je u selekciji U-19 odigravši četiri utakmice.
– Kasno sam krenula trenirati, iako sam se nogometom zarazila puno prije. S braćom Hrvojem i Tomislavom počela sam igrati nogomet, a bilo je to u vrijeme kada nisam ni znala da postoje ženski nogometni klubovi. Na jednom turniru primijetio me čovjek iz zagrebačkog Dinama, pa sam kao petnaestogodišnjakinja otišla u Zagreb – prisjeća se. U Dinamu je Nevrkla igrala pet godina stalno gledajući u leđa prvakinjama iz Osijeka, a kada su se Osječanke željele defenzivno pojačati radi kvalifikacija za Ligu prvaka, preselila se na igralište u osječkim Mačkamama. Na tom je igralištu Nevrkla odradila 12 sezona, a od ove sezone Osijek je domaćin na legendarnom Gradskom vrtu. Jednom je igrala i na Opus Areni pred 4.000 gledatelja, a bilo je to u doigravanju Lige nacija protiv fantastičnih Norvežanki u veljači ove godine. Poraz je za ženske Vatrene bio neminovnost (0:3), no dojam spektakla bio je ipak iznad svega.
– To je bio najveći broj gledatelja u Hrvatskoj na utakmici ženskog nogometa. Norvežanke su nogometni vrh, dok smo mi po prilici treći europski razred, oko 55. – 65. mjesta FIFA-ine ljestvice – ističe Kristina koja za Osijek igra u amaterskom statusu. To znači kako klupske i reprezentativne premije osiguravaju tek preživljavanje, ali ne i riješeno pitanje egzistencije. Iako je bilo poziva s internacionalne klupske scene, Nevrkla ipak nije htjela napustiti Osijek.
– U vrijeme kada su ti pozivi dolazili, nisu to bili neki novci zbog kojih bih poželjela otići, a Osijek je ipak vrh hrvatskog ženskog nogometa – objašnjava Kristina čija je obitelj kupila zemljište na otoku još 1979., dok je pet godina kasnije izgrađena kuća u kojoj sada živi gospođa Snježana, Kristinina mama.
– Kada je kuća napravljena iz naše smo ulice mogli vidjeti more, jer ispred nas nije bilo ništa. Pored nas je bilo nekoliko manjih kuća, a sada je to pravo naselje. Mi smo naš apartman napravili 2010. i otad je kuća kakva je sada, a slavimo punih 40 godina otkad dolazimo u Vir. Kristina je na otoku od rođenja, a ja u Viru živim već godinu dana, odnosno otkako sam počela raditi u Čistom otoku. Izgleda da ću tu i ostati – govori mama Snježana koja je rodom iz naselja Poljane u sastavu grada Lipika, poznatog po Lipičkim toplicama, mineralnoj vodi, ergeli svjetski poznate pasmine konja lipicanaca te, naravno, po nogometnoj reprezentativki Kristini Nevrkla.
Snježana Nevrkla, mama poznate hrvatske nogometašice, vidjela je oglas za posao u Čistom otoku na internetu i odlučila se javiti.
– Nije bilo nekog posebnog razloga. Idem probati pa što bude, tako sam mislila, jer sam imala gdje živjeti pa me nije bio strah eventualnog odbijanja. No primili su me. Htjela sam zapravo odraditi samo sezonski posao, ali me moj kolega uvjerio da trebam ostati – priča Snježana koja svakodnevni posao na otoku Viru dijeli s Alenom Glavanom.
– Jedva čekam doći na otok. Tako je svakog ljeta, jer vrijeme u Viru koristim za pravi odmor i kupanje. Dok sam bila mlađa, više sam voljela tulumariti – govori Kristina koja u reprezentaciji nosi broj 5, a u Osijeku broj 7, što je datum njezinog rođenja: 5. srpnja.
– Ispalo je tako, iako nije bilo namjere. Peticu sam tražila u reprezentaciji, dok sam klupsku sedmicu dobila slučajno – dodaje.
