U Hrvatskoj postoji više od 2.500 udomitelja, među njima su i virske obitelji

Danas se obilježava se Nacionalni dan udomiteljstva, a kako postati udomitelj i na koji način sudjelovati u tom humanom obliku zaštite djece i starijih koji se nalaze u socijalno-zaštitnoj potrebi, razgovarali smo s članicama županijskog tima za udomiteljstvo Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Trenutno u Zadarskoj županiji 45 obitelji skrbi za djecu i odrasle osobe u udomiteljskom okruženju, pružajući im zaštitu i istovremeno ih osnažujući nakon teških životnih iskušenja. Smjestiti djecu i odrasle ljude u svoje domove te im biti oslonac i učiniti ih dijelom vlastitih obitelji, mogu samo iznimne i plemenite osobe, a takvih obitelji ima i na otoku Viru. A kako postati udomitelj, odnosno zašto i na koji način sudjelovati u tom humanom obliku zaštite djece i starijih koji se nalaze u socijalno-zaštitnoj potrebi? – razgovarali smo s članicama tima za udomiteljstvo Hrvatskog zavoda za socijalni rad Županijske službe Zadarske županije.

Pravnica Tina Morić, socijalna radnica Martina Ninčević i psihologinja Roberta Stručić dio su županijskog tima za udomiteljstvo osnovanoga krajem prošle godine (kada i timovi u drugim županijama u cijeloj Hrvatskoj), dok je taj isti posao ranije bio obavljan u sklopu Centra za socijalnu skrb Zadar. Novost je kako se s novoosnovanim timovima za udomiteljstvo posao više usmjerio na udomitelje, koji uostalom od 31. svibnja 2023. imaju svoj dan. Tada je naime prvi put obilježen Nacionalni dan udomiteljstva kojeg je prethodno proglasio Hrvatski sabor.

– Javnim tribinama promoviramo udomiteljstvo i senzibiliziramo ljude kako bi postali udomitelji, dok u radu poseban naglasak stavljamo na smještanje djece, odnosno privremeno zbrinjavanje djece koja su zanemarena od strane roditelja dok se, na primjer, vode postupci na sudu. Tada se djeca povjeravaju srodnicima ili udomiteljskim obiteljima. Najgore je kada moraju ići u domove, što svakako želimo izbjeći, kaže pravnica Morić objašnjavajući kako djeca kod srodnika ili udomitelja ipak mogu zadržati osjećaj doma i pripadnosti. Postoje dvije vrste udomitelja: srodnički (djedovi, bake, stričevi, tete, polubraća, polusestre itd.) i tradicionalni (uvjetno bilo tko), a svi oni prije dobivanja dozvole prolaze kroz postupke obrade socijalnog radnika i psihologa kojom se provjerava njihova udomiteljska adekvatnost. U samom procesu provođenju udomljavanja također postoje određeni standardi i uvjeti kojih se udomitelji moraju pridržavati. No cijeli taj proces nije jednosmjerna ulica.

– Svakako želimo naglasiti kako je tim za udomiteljstvo u svakom trenutku i na svaki način podrška udomiteljima. Realno je i normalno da udomitelji mogu biti preplavljeni brigom, jer je prihvaćanje skrbi za dijete ili odraslu osobu posao koji ne prestaje. Ponekad je udomiteljima potrebna psihološka, financijska ili bilo koja druga vrsta podrške, dodaje socijalna radnica Ninčević. Prije dobivanja dozvole za bavljenje udomiteljstvom, županijski tim procjenjuje mogućnosti i motive potencijalnih udomitelja, a postoje i neophodni edukacijski programi za udomitelje kako bi ih se što kvalitetnije spremilo za rad, pogotovo kada su djeca u pitanju.

– Djeca prolaze kroz razna traumatska iskustva bilo u svoj biološkoj obitelji, bilo negdje drugdje, pa sama prilagodba zna biti jako teška. U tom je periodu važno pružiti podršku udomiteljima i djeci. No većih problema dosad nismo imali, naglašava psihologinja Stručić navodeći kako oblik zaštite, pomoći i savjeta dolazi, među ostalima, i od službe Obiteljskog centra Zadarske županije.

– Udomitelji nikad nisu prepušteni sami sebi. Kada se dijete smjesti u udomiteljsku obitelj, još uvijek ga nadzire njegov socijalni radnik, dodaje Stručić. Osnivanjem timova za udomiteljstvo institucionalno je gotovo zaokružena činjenica da diljem Hrvatske postoji više od 2.500 udomitelja, odnosno plemenitih ljudi koji su odlučili kako će svoj životni prostor ponuditi onima koji nemaju odgovarajući krov nad glavom. To je posebno važno kada su u pitanju djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ali i starije osobe bez adekvatne obiteljske skrbi. Ono što u Zadarskoj županiji nedostaje, kada je udomiteljstvo u pitanju – jest postojanje udruge udomitelja. Slična situacija je u Šibensko-kninskoj županiji, ili općenito u Dalmaciji, dok na području Osječko-baranjske, Varaždinske i drugih županija na sjeveru i istoku Hrvatske, takvih problema nema.

– U sjevernijim županijama postoji duga tradicija udomiteljstva. Zato je naš cilj provođenje deinstitucionalizacije, odnosno aktivnosti kojima bi djeci i odraslima pronašli obiteljsko okruženje, govori pravnica Morić. U tom kontekstu udomiteljstvo je postalo zanimanje, pa svatko tko dobije dozvolu za udomljavanje može postati profesionalni udomitelj. To za udomitelja znači ostvarivanje prava na mjesečni dohodak te mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ali uz uvjet prolaska pripremne faze tradicionalnog udomiteljstva i rad s četiri korisnika.

Nadalje, usvojenim izmjenama Zakona o udomiteljstvu uveden je i udomiteljski dopust u trajanju od šest mjeseci za dijete do sedme godine života, povećane su osnovice i naknade za rad udomitelja, a obilježavanjem Nacionalnog dana udomiteljstva dodatno se željelo ukazati na važnost i činjenicu sve većeg broja udomitelja i njihove uloge u skrbi o najranjivijim skupinama građana. Ove će godine Nacionalni dan biti obilježen u Gradskoj knjižnici Zadar (10 sati) kada će udomitelji na prigodnom skupu dobiti priznanja za nesebičnost, humanost i trud koji ulažu kako bi drugima olakšali životne nedaće.

Za obavljanje udomiteljstva potrebno je prethodno dobiti rješenje o dozvoli za obavljanje udomiteljstvo, što znači kako potencijalni udomitelji podnose zahtjev Hrvatskom zavodu za socijalni rad koji utvrđuje postojanje uvjeta i obavlja procjenu obitelji.

U slučaju dobivanja dozvole, udomitelj može ostvariti pravo na opskrbninu koja za dijete iznosi 404 eura (do 3. godine), 416 eura (od 3. do 7. godine) i 456 eura (od 7. godine do završetka redovitog školovanja). Opskrbnina za odraslu osobu iznosi 360 eura za pokretnu osobu, 376 eura za polupokretnu osobu i 400 eura za nepokretnu osobu. Naknada za rad udomitelja koji nisu srodnici iznosi 216 eura po djetetu kod tradicionalnog udomitelja i 160 eura po odraslom korisniku.