Jedna od pet žena doživi spontani pobačaj u prva tri mjeseca trudnoće, često bez jasnog ili očitog razloga. Učestalost spontanih pobačaja iznosi oko 15 posto svih klinički prepoznatih trudnoća. Dio statistike je i naša sugovornica koja je spontani pobačaj imala u zadarskoj bolnici, piše Index.
Svoje iskustvo podijelila je anonimno, jer dio obitelji nije znao za trudnoću zbog njezina ranog stadija, ali i zbog traumatičnog iskustva koje je imala nakon samog čina pobačaja te zbrinjavanja fetusa.
“Sestre su mi rekle da plod bacim u kantu”
Prilikom redovne kontrole u 12. tjednu trudnoće saznala je da je srce prestalo kucati. Plod je bio dan ili dva manji jer je srce stalo kucati u tom periodu. Imala je izbor između kiretaže ili medikamentoznog abortusa, od čega je, dodaje na njezinu nesreću, izabrala abortus potaknut tabletama.
“Dobila sam isti taj dan tablete za kući i da dođem za dva dana u bolnicu oko 9 sati uz upute i objašnjenja kako će se razvijati daljnji tijek. Dolaskom u nedjelju, dva dana nakon na odjel me zaprimaju ljubazne sestre koje mi daju preostale tablete i brufen.
U međuvremenu doktor odrađuje još jedan UZV kao potvrdu i govori da ako osjetim u nekom trenu kao da mi je nešto ispalo, da obavezno javim. Do tog trena je sve bilo dobro, ali onda slijedi negativan rasplet događaja”, govori pacijentica te nastavlja:
“Nakon što mi je ispao veliki hematom, za nekoliko minuta bez bolova osjetila sam da izlazi još nešto. U toaletu sam tada vidjela da se radilo o cijelom fetusu od otprilike 8 cm. Fetus je ostao u ulošku, koji sam skinula i odložila sa strane, a zatim sam otišla u sestrinsku sobu i ispričala što se dogodilo.
Na pitanje sestara gdje je fetus i je li ispao u wc, odgovorila sam da je u ulošku i da ne znam što učiniti s njim. Nakon kraće šutnje, rečeno mi je da ga bacim u wc ili u kantu pored. Bila sam zgrožena jer se radilo o običnoj kanti za komunalni otpad, prepunoj boca, opušaka i ubrusa, u kojoj se našlo i moje dijete”, kazala je pacijentica čiji su podaci poznati redakciji.
Bolnica: Nudimo izbor na ukop ili zbrinjavanje
U Hrvatskoj ne postoji jasno propisani zakon na nacionalnoj razini koji posebno uređuje detaljan postupak zbrinjavanja fetusa nakon spontanog pobačaja, osim općih pravila o zbrinjavanju medicinskog otpada i slanja uzoraka na patohistološku obradu.
Prema pravilu iz medicinske prakse i etičkog kodeksa, bolnice su dužne prema zahtjevu roditelja omogućiti pokop fetalnih ostataka, ali takva praksa ovisi o bolnici i uvjetima.
U provedbi postoji “siva zona” – postupci često ovise o pojedinačnim slučajevima, volji roditelja, komunikaciji sa zdravstvenim osobljem i pravnim regulativama, što znači da dostupnost opcija i jasnoća informacija varira od bolnice do bolnice.
Iz zadarske bolnice odgovorili su kako nisu imali prijavu za određeni slučaj te su pojasnili kako se provodi zbrinjavanje fetusa.
“U odnosu na sam postupak medikamentoznog prekida trudnoće, uvijek se prije samog postupka pacijenticama objašnjava način i postupak prekida trudnoće. Pacijenticama se obavezno daje i pisana obavijest o preporučenom dijagnostičko-terapijskom postupku s detaljno opisanim postupkom.
Zbrinjavanje se vrši ovisno o stanju u kojem se nalaze ostaci ploda, a što ovisi o stupnju trudnoće. Za veći plod se dodatno potpisuje “Suglasnost za zbrinjavanje posmrtnih ostataka pobačenog ploda” te se sukladno protokolu ustanove isti odnosi na Odjel patologije i citologije te zbrinjava sukladno zakonskim propisima.
U takvim slučajevima pacijenticama se nudi na izbor ukop ili zbrinjavanje s ostalim medicinskim otpadom i to upravo zato što ga zakonski propisi kao takvog definiraju. Ako pacijentica preuzima plod preko odabranog pogrebnog poduzeća za ukop u obiteljsku grobnicu ili na Gradskom groblju, a to se događa pretežno iz vjerskih razloga, preuzimanje evidentiramo i slijedimo protokol. Ako se radi o manjim produktima začeća (tekući sadržaj) isti se zbrinjavaju na propisan način”, poručili su iz zadarske bolnice.
Ministarstvo: Odlaganje u komunalni otpad nije dozvoljeno
Prema podacima HZJZ-a u Hrvatskoj se u posljednjih pet godina povećao broj pobačaja i prekida trudnoće. Tako je 2020. godine zabilježeno oko 7.400 pobačaja, dok je prošle godine taj broj porastao na 8.130.
Kada su u pitanju spontani pobačaji, njihov broj je varirao posljednjih pet godina, a u 2024. godini registrirano je oko 1.500 spontanih pobačaja, od kojih je 38 prijavljeno u zadarskoj bolnici.
Iz Ministarstva zdravstva kazali su kako je postupanje u slučaju prekida trudnoće uređeno Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodu odlučivanja o rađanju djece dok se Zakonom o gospodarenju otpadom određuje da se patološki otpad mora sakupljati i zbrinjavati na poseban način.
“Odlaganje u komunalni otpad ili putem sanitarnih čvorova nije dopušteno niti predviđeno propisima te pojedinačni slučajevi koje navodite predstavljaju nepravilnosti koje nisu u skladu s važećim standardima.
Bolnice prema internim procedurama omogućuju razne oblike zbrinjavanja, no bez obzira na odabrani model, medicinsko je osoblje dužno pacijentici pružiti jasne i potpune informacije o samom postupku i njegovim posljedicama, uključujući i objašnjenje načina daljnjeg postupanja s fetusom ili tkivom”, kazali su iz ministarstva.
Hrvatska nema nacionalni protokol
Nacionalni protokoli o zbrinjavanju fetusa postoje u nekoliko europskih zemalja koje imaju jasno definirane smjernice i zakone.
U Ujedinjenom Kraljevstvu postoje smjernice koje nalažu da ostaci fetusa nakon pobačaja ne smiju biti tretirani kao obični medicinski otpad, već se nude tri opcije ženama: zajednički pokop, kremacija ili privatno organizirani pokop. Nacionalne smjernice ima i Njemačka, Švedska te Irska, dok u Hrvatskoj to nije slučaj.
“Smatram da je krajnje vrijeme da se u Hrvatskoj uspostavi nacionalni protokol koji će jasno regulirati postupanje u ovakvim situacijama, uz obaveznu edukaciju medicinskog osoblja o komunikaciji s pacijenticama koje prolaze kroz traumatičan gubitak.
Nažalost, slučajevi poput ovog iz Zadra nisu izolirani, već ukazuju na ozbiljan nedostatak jasnih protokola i komunikacije u zdravstvenom sustavu kada je riječ o zbrinjavanju fetusa nakon spontanog pobačaja.
Pacijentice u ovakvim slučajevima imaju pravo na jasnu i pravovremenu informaciju o postupku zbrinjavanja fetusa te vrlo važnu psihološku podršku i savjetovanje”, naglasila je Jasna Karačić Zanetti iz Udruge prava pacijenata.
Gdje potražiti podršku?
Psihološka savjetovališta i online grupe podrške, poput Centra za reproduktivno mentalno zdravlje, pružaju savjete i emocionalnu podršku nakon spontanog pobačaja.
Dio bolnica i udruga, kao je RODA, također nude informacije i podršku o pravima i mogućnostima nakon gubitka trudnoće. Sve žene imaju zakonsko pravo biti jasno i stručno informirane te dobiti svu medicinsku dokumentaciju.
