Današnja djeca provode sve manje vremena vani, na otvorenome, a sve više vremena u zatvorenome. I pri tome nije problem samo u vremenu provedenom pred ekranima (jer se ekrani mogu iznijeti i van), već u samom načinu života.
No, taj način života, koji podrazumijeva da djeca provode više vremena unutra, pod umjetnim svjetlom, ostavlja posljedice na njihovo zdravlje, o kakvima do sad nitko nije razmišljao.
Naime, australska studija još iz 2008. godine pokazala je da djeca koja provode više vremena na otvorenom imaju manju vjerojatnost za razvoj kratkovidnosti, čak i ako im je u obitelji zabilježena kratkovidnost. U međuvremenu su brojne studije diljem svijeta, potvrdile to otkriće.
Stručnjaci predvđaju kako će do 2050. godine (što i nije tako daleko), svaka druga osoba na svijetu biti kratkovidna. I nije problem samo u dioptriji i potrebi da nosite naočale dok čitate, već i u činjenici da čak i malo povećanje dioptrije povećava rizik od ozbiljnih problema s očima (poput razvoja glaukoma i makularne degeneracije).
Iako se obično za razvoj kratkovidnosti prstom upire u ekrane, oni nisu i ne mogu biti jedini krivci. Naime, sve je više dokaza da je prirodno dnevno svjetlo jedan od najmoćnijih zaštitnika od kratkovidnosti. A današnja djeca primaju ga sve manje.
Računica je veoma jednostavna. Jarko vanjsko svjetlo potiče oslobađanje dopamina u mrežnici, što pomaže u regulaciji rasta oka. Ako oko raste bez izlaganja vanjskom svjetlu, veći je rizik od izobličavanja očne jabučice i nastanka komplikacija s vidom.
Razlika između prirodnog, odnosno vanjskog svjetla, i umjetnog svjetla je velika. Čak i u sjeni, sa šeširom i sunčanim naočalama, dnevno svjetlo je 11 do 43 puta svjetlije nego u zatvorenom prostoru. Primjerice, za oblačnog dana, vanjsko svjetlo mjeri 10 000 do 30 000 luksa (mjerne jedinice za mjerenje jačine svjetla). U usporedbi s tim, naše učionice i spavaće sobe obično su osvjetljene sa samo 100 do 500 luksa.
Istraživanja su pokazala kako je potrebno svakog dana, provesti barem dva sata na otvorenom kako bi se smanjio rizik od razvoja kratkovidnosti. Čak i samo 15 minuta jakog dnevnog svjetla može utjecati na pravilan rast oka.
Problem je i u umjetnom svjetlu kojim obasjavamo naše prostore. Za razliku od toplijeg, mekšeg sjaja klasičnih žarulja sa žarnom niti, moderne LED diode emitiraju hladno, plavo svjetlo, koje uz to što ometa san, remeti i cirkadijalne ritmove. Za djecu to znači da uz to što primaju premalo prirodnog dnevnog svjetla tijekom dana, izloženi su i prevelikoj količini umjetnog svjetla noću. Obje situacije imaju osjetne posljedice na vid, zdravlje i dobrobit.
Pa što bismo onda mogli napraviti kako bi zaustavili epidemiju kratkovidnosti ili ju barem usporili?
Roditelji bi trebali poticati djecu da što više vremena provode vani, na otvorenom. Škole i učitelji bi trebali omogućiti djeci da tijekom odmora izađu iz zgrade i borave vani, a ako je moguće i uvesti prilike da uče na otvorenom (npr. kroz šetnju po parku ili šumi). Kreatori javnih politika trebali bi stvarati prostore na kojima bi se djeca mogla igrati na otvorenome, ali i voditi računa prilikom projektiranja vrtića i škola da se na najbolji mogući način iskorištava prirodno danje svjetlo, prenosi Zimo.
