Na našim prometnicama sve je više kamera za nadzor brzine, ali i ostalih prometnih prekršaja, no znate li kakva je procedura od počinjenja prekršaja pa do trenutak plaćanja kazne?
Vjerujte mi da niti sam nisam znao kakva je procedura pa sam istražio kako ide taj tijek i kakav je postupak. Zamislite situaciju da se vraćate s godišnjeg odmora, puni elana i energije, a nakon nekoliko dana vam stiže pošta iz Policijske uprave zadarske, a vi ste bili na godišnjem odmoru u Istri.
Sigurno je prva pomisao bila da su u policiji napravili neku grešku te slučajno vama poslali nečiju tuđu prometnu kaznu.
Ništa bez ljudskog faktora
Ubrzo nakon toga slijedi i ‘hladan tuš’, jer riječ je o prometnom prekršaju koji ste ipak učinili sami, iako ne na području Zadra, već recimo Rijeke, Splita, Osijeka, Ludbrega ili pak Zagreba, odnosno Zaboka.
Pa u čemu je onda kvaka?!
Naime, svakako policijska postaja koja raspolaže s fiksnim kamerama za snimanje prometnih prekršaja, samostalno obavlja obradu zabilježenih prekršaja.
Kako to izgleda i sam sam se imao prilike uvjeriti u suradnji s djelatnicima I. postaje prometne policije PU Zagrebačke, popularne Heinzelove u Zagrebu. Moji domaćini bili su Drago Bukovčak, pomoćnik načelnika te Tomislav Trgovac koji su mi pobliže opisali kako sve to izgleda.
Znači, I. postaja prometne policije PU Zagrebačke zadužena je za osam lokacija na kojima se nalaze fiksne kamere za nadzor brzine kretanja – riječ je o starijim uređajima Gatso RS-GS11 ili pak novijima Gatso T serije RT4.
Nakon što kamera snimi vozilo u prekršaju izrađuje se i pohranjuje fotografija koja pored samog vozila bilježi i datum, vrijeme, redni broj slike, traku u kojoj se vozilo nalazi, izmjerenu brzinu, ograničenje koje je propisano na tom dijelu prometnice, GPS lokaciju i adresu, tko je uređaj postavio…
Gomila podataka koja može ovisiti o tome o kojem je uređaju riječ. I dok noviji uređaj odmah povezuje registarsku oznaku s ostalim podacima o vozilu, kod starijih je to potrebno odraditi ‘ručno’.
Obavijesti o počinjenom prekršaju
Kamere sve te fotografije u dogovorenom intervalu šalju na centralni sustav Operativne evidencije prekršaja, gdje kasnije djelatnici iste i obrađuju.
Naravno, moguće je da ponekad dođe do greške u komunikaciji, pa fotografije ne stignu u Operativnu evidenciju prekršaja, ali to ne znači da su ti podaci o učinjenim prekršajima i nestali. Naime, tada djelatnici, koji su ovlašteni za to, mogu sami doći do lokacije s koje nisu pristigle fotografije te WiFi vezom ‘pokupiti’ navedene podatke.
U svakom slučaju, za to zaduženi djelatnik otvara svaku stavku, odnosno svaku fotografiju i provjerava da li sadrži sve potrebne informacije. Naime, iako mnogi smatraju kako fiksne kamere kad snime vozilo u prekršaju pri tome aktiviraju i bljeskalica, pa se u tom trenutku i uoči da su snimljeni, to i nije tako.
Ove kamere uopće ne koriste bljeskalice i ne znate kad ste snimljeni, dok ne dobijete ‘čestitku’. Ipak, može se dogoditi da neki vanjski utjecaj onemogući snimanje registarske oznake. To može biti ili zbog toga što je zasmetalo neko drugo vozilo ili pak zato što recimo sunčeve zrake budu pod takvim kutem da stvaraju refleksiju.
Usto, djelatnik zadužen za obradu ovih prekršaja na osnovu snimljene fotografije zbog prekoračenja brzine može vidjeti i je li vozač koristio sigurnosni pojas ili pak mobilni uređaj u vožnji, pa proširiti broj prekršaja u kojima je snimljen.
Nakon što se utvrdi da raspolažu sa svim potrebnim informacijama, slučaj se smatra aktivnim, a nakon odobrenja nadzorne osobe kreće se u slanje Obavijesti o počinjenom prekršaju. Eee, a tu dolazimo do one situacije s početka teksta i priče oko Zadra.
Naime, printanje i slanje obavlja se za sve policijske postaje upravo u Zadru, pojasnio je novinar Autoneta, Ivan Cvetković.