Popularnost lijekova za mršavljenje poput Ozempica i Wegovyja (semaglutid) te Mounjara (tirzepatid) dosegnula je globalne razmjere, no novo istraživanje donosi hladan tuš za sve koji su vjerovali da je riječ o trajnom rješenju. Sustavna meta-analiza upravo objavljena u uglednom medicinskom časopisu The BMJ otkriva zabrinjavajući podatak: nakon prestanka terapije, kilogrami se vraćaju drastično brže nego nakon gubitka težine postignutog promjenom prehrane i životnih navika.
Iako su početni rezultati mršavljenja uz pomoć ovih lijekova često dramatičniji i brži nego kod klasičnih metoda, problem nastaje onog trenutka kada se “igla” odloži. Prema podacima iz studije, kod novijih i učinkovitijih lijekova povratak težine na stare vrijednosti događa se brzinom od oko 0,8 kilograma mjesečno.
Usporedba s dijetno-bihevioralnim programima pokazuje da je „pad“, odnosno povratak kilograma nakon prestanka uzimanja lijekova, otprilike četiri puta brži. Kod klasičnih dijeta proces povratka kilograma je sporiji jer su i metaboličke promjene postupnije, što organizmu daje više vremena za prilagodbu. Nasuprot tome, prestanak uzimanja GLP-1 agonista izaziva svojevrsni biološki „juriš na hranu“ jer tijelo agresivno pokušava vratiti izgubljene zalihe.
Ovi podaci izravno pobijaju popularnu zabludu da GLP-1 lijekovi rade trajni „reset“ metabolizma. Projekcije sugeriraju da se ključni zdravstveni markeri i tjelesna masa približavaju predterapijskim razinama unutar samo 1,4 godine nakon prestanka terapije.
To otvara ključno pitanje za zdravstvene sustave i pacijente: jesu li spremni na trošak doživotne terapije? Ako se težina vraća tako brzo nakon prekida, ovi lijekovi postaju doživotna obveza, a ne jednokratna kura. S obzirom na visoke cijene terapija, koje u SAD-u dosežu i 1.000 dolara mjesečno, teret za pojedince i osiguravajuća društva mogao bi postati neodrživ, piše Bug.

