3. prosinca obilježava se Dan protiv lova. Prema službenim podacima, lovci su prošle godine u Hrvatskoj ubili oko 290 tisuća zečeva, divljih svinja, jelena, srna, fazana, ptica močvarica i drugih divljih životinja. Iz udruge Prijatelji životinja navode da su zgroženi ovom brojkom:
– Oštro osuđujemo svaki lov i krivolov. Lovci ubijanje životinja pokušavaju prikazati plemenitim i svrhovitim hobijem, a sebe kao časne zaštitnike prirode. U tome, nažalost, nerijetko imaju podršku političara koji su i sami lovci pa ponavljaju neutemeljene fraze o lovcima kao održavateljima ravnoteže između čovjeka i prirode. No činjenica je da iza svakog lova ostaje izmučena, prestravljena i kukavički ubijena životinja, koju je netko čekao u zasjedi kako bi ju ustrijelio ili joj je postavio neku vrstu zamke kako bi skončala u mukama ili, još gore, satima i danima sporo umirala.
Navode da im se građani već godinama žale da ne vole lovce. U njima vide opasnost za svoje pse i mačke, strepe hoće li ih pogoditi koji zalutali metak ako su u šetnji i trpe pucanje ako žive u područjima koje lovci svojataju kao lovišta.
– Prema javno dostupnim informacijama, za lovce se iz proračuna izdvajaju goleme količine novca. Dodatno ih financiraju gradovi, općine i županije. Milijune eura dobiju i za policu osiguranja za automobile koji udare u divljač, za odstrele prema naredbi Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, za redovita i dodatna ulaganja države u lovstvo i sl. Država je, dakle, vrlo velikodušna prema lovcima. Pritom nam građani dojavljuju da se prekršaji i lovaca i krivolovaca rijetko kada kažnjavaju, dok ih lovačka društva čak i zataškavaju, ističe Snježana Klopotan Kačavenda, koordinatorica projekata u Udruzi.
Pojašnjava da zapljene velikoga broja ilegalno ubijenih životinja na granicama jasno ukazuju da državljani drugih zemalja ne bi mogli organizirati lov u Hrvatskoj da nemaju pomoć lokalnih lovaca, u ovom slučaju krivolovaca, koji dobro poznaju teren i kretanje životinja na određenom području. Strani državljani pritom plaćaju od 500 do čak 15000 eura po životinji. Krivolov je, nažalost, široko rasprostranjen po cijeloj Hrvatskoj, njezini sudionici usko su povezani s kriminalnim miljeom ili su i sami dio njega, no najčešće nitko ne odgovara za lov, krivolov i trovanja u kojima godišnje stradavaju na tisuće zaštićenih ptica i zvijeri.
Stručnjaci i aktivisti udruga za zaštitu prirode i divljih životinja upozoravaju da su alohtonu divljač na otoke doveli upravo lovci.
– Samo u Hrvatskoj nekoliko vrsta poput medvjeda, vuka i bjeloglavog supa dovedeno je zbog lovaca na sam rub istrebljenja, zbog čega je budućnost mnogih vrsta visoko ugrožena. Nerijetko je lovcima opravdanje za ubijanje tvrdnja da su se životinje previše razmnožile na nekom području, iako ih uzgajaju samo da bi ih kasnije pustili u prirodu i pobili. Apsurdno je što pobiju predatore, a zatim im je prekobrojnost njihova plijena izlika da pobiju i njih, ukazuje Klopotan Kačavenda.
Ekološki biolozi navode da je lov, nakon industrijskog uzgoja, drugi najveći neprijatelj vrsta. I ekološke studije utemeljene na terenskom istraživanju pokazale su da životinje imaju unutarnji mehanizam za regulaciju rasta populacije, a ta se regulacija ne ostvaruje lovom. U onim dijelovima Europe u kojima je lov zabranjen nikad dosad nije utvrđena prekobrojnost populacije.
Stoga Prijatelji životinja navode da se štititi prirodu može i mora i bez puške: „Danas, u 21. stoljeću, lov na životinje barbarski je i etički neprihvatljiv. Sami lovci mogu mnogo više učiniti za prirodu brinući se za nju bez oružja, pri čemu podržavamo njihove napore da suzbiju problem krivolova. Nema opravdanja da se odmah ne zabrani promocija lova kao turizma i kao sporta, a treba odmah zabraniti i trofejni lov.”
Zaključuju da je budućnost i istinska zaštita okoliša u promociji ekoturizma, odnosno „lova” na životinje fotoaparatima, a ne puškama. U takvoj vrsti turizma, koji je sve rašireniji u svijetu, nalaze se veliki potencijali – nova radna mjesta, velik priljev novca od stranih i domaćih turista te upoznavanje s prirodom.
