Dok će utjelovljeni lik svete Luce danas prolaziti ulicama i trgovima zadarskog Poluotoka uveseljavajući najmlađe, taj prizor oživljava tek djelić bogate i slojevite tradicije koju Dalmacija veže uz ovu sicilijansku mučenicu. Iako je u suvremenom potrošačkom društvu lik svete Luce često u sjeni svetog Nikole ili Djeda Božićnjaka, u dalmatinskoj etnografskoj baštini 13. prosinca zauzimao je središnje mjesto, označavajući prekretnicu u pripremi za Božić, ali i dan ispunjen simbolikom svjetla, darivanja i proricanja budućnosti.
Ime Lucija potječe od latinske riječi lux (svjetlo), što nije slučajnost s obzirom na to da je prema julijanskom kalendaru njezin spomendan padao na zimski solsticij, najdužu noć u godini. Odatle i stara pučka izreka “Sveta Luca, dana krca”, koja je preživjela i gregorijansku reformu kalendara, iako se danas dan počinje duljiti tek desetak dana kasnije. U Dalmaciji se taj dan štovao ne samo kao crkveni blagdan, već kao granica nakon koje kreće intenzivno iščekivanje Kristova rođenja.
Skromni darovi pod jastukom
Za razliku od današnjih običaja gdje djeca očekuju skupe poklone, tradicijsko darivanje na svetu Lucu u Zadru i okolici bilo je obilježeno skromnošću i prisnošću. Sveta Luca nije ostavljala darove u čizmicama na prozoru kao sveti Nikola. Ona je dolazila tiho, često dok su djeca spavala, i darove ostavljala ispod jastuka ili u vunenim čarapama.
U tim smotuljcima nije bilo plastike ni tehnologije. Djeca su pronalazila “zlatne” plodove Dalmacije: suhe smokve, mendule (bademe), orahe, jabuke ili naranče. U bogatijim kućama mogla se naći i pokoja slastica, poput cukarina, ali bit dara bila je u slatkišu koji se nije jeo svaki dan. Postojala je i ona druga, pedagoška strana medalje – neposlušna djeca pod jastukom bi mogla pronaći šibu ili komad ugljena, kao opomenu da poprave ponašanje do Božića.
U nekim dijelovima Dalmacije, sveta Luca nije bila prikazivana samo kao blaga svetica. Stariji zapisi govore o običaju gdje bi se netko od ukućana ogrnuo bijelom plahtom, noseći tanjur s dva oka (simbol njezinog mučeništva) i nož, plašeći djecu da moraju biti dobra i da moraju moliti. Taj dualizam – donositeljica svjetla i stroga nadzornica morala – duboko je ukorijenjen u folklornom doživljaju ovog blagdana.
Sveta Lucija zaštitnica je vida, ali i krojača, staklara i kovača. U dalmatinskim selima, a i u gradskim sredinama, strogo se poštovala zabrana rada na današnji dan, osobito onih poslova koji uključuju iglu i konac, pletenje ili tkanje. Vjerovalo se da bi onaj tko na svetu Lucu uzme iglu u ruke mogao “zašiti” oči svetici, odnosno prizvati probleme s vidom u nadolazećoj godini. Žene su toga dana odmarale od ručnog rada, posvećujući se molitvi i pripremi pšenice.
Simbolika pšenice i proricanje vremena
Najprepoznatljiviji običaj, koji je preživio sve modernizacije, jest sijanje božićne pšenice. Iako se u nekim krajevima to radi na blagdan svete Barbare, u Dalmaciji je uvriježeno pravilo da se pšenica sije 13. prosinca. Pšenica simbolizira novi život i plodnost. Vjerovanje je jasno: kakva pšenica izraste do Božića, takva će biti ljetina i godina pred nama. Gusta i zelena pšenica značila je blagostanje, dok je rijetka i žuta nagovještavala tešku godinu. Pšenica se nakon Božića nije bacala, već se davala pticama, jer se “sveto” zrnje nije smjelo baciti u smeće.
Manje poznat, ali iznimno zanimljiv običaj su takozvane “brojanice” ili “Lucijini dani”. Od 13. prosinca pa sve do Badnjaka, ljudi su pratili vremenske prilike za svaki pojedini dan. Svaki od tih 12 dana predstavljao je jedan mjesec u idućoj godini. Ako je 13. prosinca bilo kišno, vjerovalo se da će siječanj biti kišovit; ako je 14. prosinca bilo sunčano, veljača će biti vedra, i tako redom do prosinca. Ovi pučki meteorološki zapisi bili su važni za planiranje poljoprivrednih radova u doba kad nije bilo dugoročnih prognoza.
Dok danas gledamo lik svete Luce kako dijeli slatkiše na Poluotoku, ona zapravo nosi teret stoljetne tradicije koja je spajala strahopoštovanje prema zimi, nadu u novo proljeće kroz klijalu pšenicu i jednostavnu radost djeteta koje pod jastukom pronalazi šaku suhih smokava.
