Crna rupa proizvela je izvanredan par mlaznica koje se protežu 23 milijuna svjetlosnih godina, što je jednako veličini 220 galaksija poput Mliječne staze.
Navedeno otkriće moglo bi dovesti u pitanje trenutačno razumijevanje crnih rupa i svemira.
Ako o mlaznicama razmišljate kao o stvarima, onda biste mogli reći da je ovo najveći objekt za koji znamo u svemiru, ističe Martin Hardcastle sa Sveučilišta Hertfordshire u Velikoj Britaniji.
Studija vezana za otkriće navedenih mlazova objavljena je u časopisu Nature.
Trošila materiju na razini jednog Sunca godišnje?
Navedeni mlazovi, nazvani Porphyrion, potječu iz crne rupe u galaksiji udaljenoj 7,5 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje. Svjetlost koju sada vidimo napustila je mlaznice kada je svemir bio star samo 6,3 milijarde godina, što je pola njegove sadašnje starosti.
Do otkrića je došlo korištenjem teleskopa LOFAR (Low Frequency Array, velike mreže radioteleskopa između Irske i Poljske, smještena većinom u Nizozemskoj), uz naknadna promatranja s drugih teleskopa u Indiji i na Havajima.
Navedena crna rupa trebala bi trošiti materiju u vrijednosti od otprilike jednog Sunca godišnje tijekom milijardu godina, kaže Hardcastle. Sva ta materija se uvija i ubrzava, stvarajući masivne mlazove.
To je bilo još u razdoblju svemira u kojem su galaksije prilično aktivne. Puno se toga događalo, a ipak je ova crna rupa uspjela samo nastaviti izbacivati materiju, više-manje nesputano, milijardu godina, dodaje Hardcastle.
Od nemogućeg do mogućeg
Laura Olivera-Nieto s njemačkog Instituta Max Planck za nuklearnu fiziku, koja nije sudjelovala u istraživanju, zaprepaštena je navedenim otkrićem. Pomislila bih da je ovakvo nešto nemoguće. Jednostavno zato što se čini prevelikim da bi se održalo tako dugo, pojasnila je.
Ti mlazovi mogli bi utjecati na formiranje galaksija raspršivanjem energije i magnetskih polja, što bi moglo pomoći u objašnjenju podrijetla magnetskih polja svemira. Odbacuje energiju i magnetska polja i čestice u praznine između galaksija, kaže Hardcastle.
Ovo bi otkriće moglo utjecati na kozmološke modele. Rezultat poput ovog pokazuje da, ako želite razumjeti kako se velika struktura svemira formira i razvija, također morate razmišljati o tome kako njezine manje komponente, poput sustava koji bi napravili takav odljev, utječu na nju, zaključuje Olivera-Nieto, piše Zimo.
