Uoči početka stručne konferencije „CDayZ 2026: Leaders to Leaders“ (Od lidera do lidera), koja se od 5. do 9. listopada održava na Sveučilištu u Zadru, sinoć je u Svečanoj dvorani održan okrugli stol na temu „Umjetna inteligencija u obrazovanju: dio svakog studija ili zaseban studij“.
Konferencija okuplja brojne lidere, stručnjake i predstavnike poslovne zajednice oko tema koje oblikuju budućnost poslovanja, tehnologije i umjetne inteligencije, a na okruglom stolu svoje viđenje odnosa umjetne inteligencije i obrazovanja ponudili su rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“ prof. dr. sc. Ivica Lučić, ravnatelj poslovne škole COTRUGLI Dražen Kapusta, stručnjak za informacijske znanosti i komunikologiju prof. dr. sc. Gordan Akrap te docenti s Odjela za informacijske znanosti i tehnologije Sveučilišta u Zadru Marko Šarlija i Tomislav Petković.
U uvodnoj riječi rektor Faričić podsjetio je kako je zadarsko sveučilište nedavno usvojilo Politiku korištenja umjetne inteligencije, kojom apelira na njezinu razboritu i etičku uporabu.
– Nije dovoljno da samo koristimo ono što netko drugi za nas osmišljava, nego da pokušamo, u mjeri i okviru svojih sposobnosti i mogućnosti, ipak pridonositi izgradnji te digitalne svjetske zajednice. Među znanstvenim krugovima sve više govorimo o anorganskoj inteligenciji, osobito uzimajući u obzir neke nove situacije u kojima pojedini alati umjetne inteligencije, kako kažu, proizvode neovisne hakerske upade u neke druge sustave. Riječ je o nečemu što je prispodobivo uporabi, gospodarenju i negospodarenju vatrom, koja je prije mnogo stotina tisuća godina bila prilika, a isto tako i opasnost. Nje se ne treba bojati, ali ako mislimo zadržati najprije svoj humanitet, onda trebamo s njom biti vrlo oprezni. Hrabro je koristeći, hrabro je razvijajući, imajmo na umu uvijek da nam na prvom mjestu treba biti čovjek, poručio je rektor Faričić.
Umjetna inteligencija, superinteligencija, anorganska inteligencija, ipak je samo inteligencija, iza koje stoji čovjek koji donosi prosudbu. Umjetna inteligencija, istaknuo je rektor Lučić, može odgovoriti na čitav niz pitanja, samo treba netko znati postaviti prava pitanja.
– Svatko od nas tko je koristio bilo koju od tih platformi vidio je da nekad dobijete vrlo iznenađujuće, loše odgovore i opet je na čovjeku da razluči ono što stvarno vidi i sam procijeni što je dobro i korisno, a što je potpuno besmisleno ili krivo. Kada su u 19. stoljeću kreirani prvi veliki i ozbiljni strojevi, mislilo se da će oni zamijeniti i uništiti čovjeka, ali nije došlo do toga. Zato ja ne vidim toliku opasnost, kako neki pokušavaju predstaviti, od uništenja ljudskog roda. Čovjek može samo sam sebe uništiti, što mu sada, izgleda, dobro ide. Mi se kao mala država moramo uključiti na vrijeme, ako već nismo zakasnili, u tu borbu za znanjem, rekao je Lučić.
Sasvim sigurno doći će do daljnjeg razvoja superinteligencije prema autonomnoj razini, kada će imati sposobnost samostalnog planiranja, procjenjivanja i djelovanja prema postavljenim ciljevima. Krajnji cilj je hiperinteligencija, koja će samostalno moći razumjeti situaciju i procese, oblikovati strategije, povezivati činjenice, donositi odluke i djelovati u kompleksnom okruženju.
– Umjetna inteligencija ne treba biti temelj za stvaranje naših znanja, nego je treba koristiti u onoj situaciji kada uspijemo posložiti edukacijske procese tako da studenti mogu samostalno razmišljati, samostalno postavljati pitanja, samostalno istraživati, samostalno donositi odluke, biti u stanju suočiti se s posljedicama tih odluka i tek onda, u tim drugim fazama, koristiti umjetnu inteligenciju kako bi mogli provjeriti je li to što su napravili dobro.
UI otvara i brojne prilike kakve nisu postojale u ljudskoj povijesti, istaknuo je ravnatelj Kapusta – već sada odrađuje veliki postotak ekonomije, a u budućnosti će taj udio biti još veći.
– Tijekom konferencije predstavit ćemo ideju jedne nezavisne udruge koja bi barem ponudila neku alternativu regulaciji, odnosno način da se taj proces nekako kontrolira tehnologijom koja postoji. Alternativa je da će taj proces regulirati NVIDIA, OpenAI, uglavnom američke firme, što je otprilike ekvivalentno tome da kriminalci reguliraju sami sebe i, naravno, tu nema nekakve velike šanse za uspjeh, rekao je Kapusta.
Šarlija je dilemu treba li umjetna inteligencija prodirati u sve studijske programe ili biti predmet za sebe nazvao lažnom dilemom. Smatra da bi AI pismenost trebalo ugraditi u gotovo sve studijske programe, negdje samo na razini vještog korištenja jezičnih modela, a drugdje kroz konkretnu primjenu tehnologije za rješavanje problema, primjerice u agronomiji. Petković je istaknuo problem fundamentalnog bavljenja umjetnom inteligencijom, koja se mijenja svakoga dana, pa izlaz vidi u njezinoj primjeni u društvu.
– Znanstvenike i studente trebamo naučiti kako razumjeti koja je granica pogreške, koja je granica njihove spoznaje, od studenata napraviti konkurentne ljude, ne samo u industriji, nego i konkurentne ljude kao dionike društva, zaključio je Petković.
