Zadarska županija trenutno proživljava vrhunac vodoopskrbne krize. Dok nadležne službe šalju dramatične apele građanima, moleći ih za solidarnost i štednju, na terenu se zbiva niz nevjerojatnih apsurda koji razotkrivaju potpunu dezorijentiranost i odsustvo koordinacije unutar komunalnog sustava.
Općina Vrsi sinoć je objavila dramatično upozorenje: očekuje se da će se vodosprema potpuno isprazntii, što će dovesti do prekida opskrbe. Iz Vodovoda d.o.o. Zadar stižu molbe za razumijevanje i najave preusmjeravanja vode s drugih pravaca, no u isto to jutro, u samom srcu Zadra, prizor je sasvim drugačiji. Na Poluotoku, sustavi za navodnjavanje, pod ingerencijom gradske tvrtke Nasadi d.o.o. uredno prskaju gradske parkove, što potvrđuju i snimke koje posjedujemo.
- Najvažnije vijesti svakog radnog jutra
- Vremenska prognoza i ključne teme dana
- Bez spama, odjava u jednom kliku
- Sve objave portala 023.hr
- Brze obavijesti o breaking news
- Izravno u Messenger inbox
Ovakav kontrast, u kojem jedna komunalna tvrtka upozorava na kolaps sustava dok druga nesmetano nastavlja s rutinskim trošenjem resursa, otvara niz pitanja o učinkovitosti upravljanja vodama u Zadarskoj županiji. Kako je moguće da se u jeku krize i najave redukcija ne uvode nikakvi protokoli o racionalizaciji potrošnje vode unutar gradskih tvrtki? Zar nije prioritet očuvanje zaliha pitke vode, a ne estetsko održavanje zelenih površina?
Ovaj slučaj samo je vrh ledenog brijega. Kroz dotrajalu i zapuštenu mrežu Vodovoda u zemlju nepovratno iscuri između 65 i 70 posto zahvaćene vode. Prizori s Puta Bokanjca, gdje se naočigled gubi pitka voda, jasno pokazuju razmjer infrastrukturnog nemara. Tražiti od građana da štede dok iz šupljih cijevi dnevno cure milijuni litara predstavlja prebacivanje krivnje na krajnje korisnike, umjesto suočavanja s višegodišnjim nemarom.
Lokalne vlasti moraju preuzeti odgovornost i hitno reagirati. Uvođenje strogih kontrola i kazni za neracionalnu potrošnju, kao i hitna obnova vodoopskrbne mreže, moraju postati nulti prioritet. Bez tih mjera, Zadarska županija će se suočiti s neizbježnim redukcijama, a posljedice će osjetiti svi, od kućanstava do bolnica i škola.
Ovakav upravljački vakuum nužno otvara i pitanje odgovornosti na samom vrhu komunalnog lanca. Kada sustav gubi dvije trećine pitke vode i paralelno ignorira nedostatak osnovne komunikacije među gradskim tvrtkama, legitimno je propitati ima li aktualna uprava zadarskog Vodovoda operativni kapacitet za obuzdavanje ove krize. Nastavak dosadašnje prakse nedvojbeno vodi prema kolapsu mreže i prisilnim redukcijama, stoga u zraku ostaje visjeti ključno upozorenje – je li za stabilizaciju vodoopskrbe u županiji nužna hitna promjena upravljačke paradigme i svježa, znatno odlučnija kadrovska vizija.
