Što se zapravo krije u zadarskoj vodi koju pijemo svaki dan i jesu li laboratorijski nalazi otkrili šokantnu istinu?

Zadrani i stanovnici okolnih mjesta svakodnevno otvaraju slavine bez previše razmišljanja, oslanjajući se na sustav javne vodoopskrbe. Voda je izvor života, no njezina ispravnost preduvjet je zdravlja cjelokupne zajednice.

Najnovija službena izvješća o analizi laboratorijskih nalaza koje je objavio Vodovod Zadar za razdoblje od 1. svibnja do 31. svibnja 2026. godine donose detaljan uvid u kemijski i mikrobiološki sastav vode kroz ključne vodospreme u regiji, od gradskih središta do udaljenih otoka i podvelebitskih mjesta. Brojke izvučene iz epruveta kriju priču o preciznoj tehnologiji, prirodnim filtrima, ali i skrivenim razlikama od kvarta do kvarta koje rijetko tko primjećuje.

Prva stvar koja upada u oči pri analizi službenih dokumenata jest potpuni izostanak onih najopasnijih indikatora. Panika oko potencijalnih zaraza i opasnih bakterija potpuno je neutemeljena. Naime, parametri za ključne patogene organizme poput Escherichia coli, Enterokoka, Pseudomonas aeruginosa i ukupnih koliformnih bakterija na svim su ispitivanim lokacijama iznosili – nulu.

Bez obzira na to radi li se o vodospremi Pudarica, vodospremi Straža ili pak otočnim sustavima na Silbi, mikrobiološka čistoća vode u potpunosti zadovoljava najstrože zdravstvene standarde, što potvrđuje maksimalnu učinkovitost procesa dezinfekcije. Slobodni rezidualni klor, tvar koja jamči da će voda ostati sigurna tijekom prolaska kroz kilometre cijevi, stabilno se kreće u idealnim granicama između 0,15 i 0,45 miligrama po litri.

Ipak, pažljivijim pregledom podataka uočavaju se fascinantne i dramatične oscilacije u kemijskom sastavu vode, ovisno o geografskom položaju vodospreme. Primjerice, količina nitrata, spojeva koji u prevelikim količinama mogu biti štetni za ljudski organizam, drastično varira. Dok vodosprema Pudarica bilježi minimalne koncentracije nitrata s prosjekom od svega 1,00 miligrama po litri, situacija na vodospremi Zadar II i Zadar I pokazuje znatno više razine, s prosječnim vrijednostima oko 7,00 miligrama po litri.

Najviša razina zabilježena je na vodospremi Straža, gdje se količina nitrata penje do maksimalnih 8,91 miligrama po litri. Iako su ove vrijednosti i dalje daleko ispod zakonski dopuštenih granica koje bi ugrozile zdravlje, razlike zorno prikazuju kako različiti izvori i rute podzemnih voda oblikuju konačni proizvod u našim čašama.

Sličan fenomen vidljiv je i kod klorida te električne vodljivosti, parametara koji izravno utječu na okus i mineralnu strukturu tekućine. Vodosprema Pudarica ima izrazito niske kloride s prosjekom od 6,1 miligrama po litri i vodljivost od 310 mikrosiemensa po centimetru. S druge strane, vodosprema Zadar I bilježi znatno višu vodljivost s prosjekom od 816 mikrosiemensa, dok se na vodospremi Straža ona penje do maksimalnih 916 mikrosiemensa po centimetru, uz kloride koji dosežu 50,8 miligrama po litri.

Ova specifičnost rezultat je prirodnog miješanja vode s mineralno bogatijim slojevima tla, što vodi daje puniji okus, ali i dokazuje da svi stanovnici šireg zadarskog područja ne piju kemijski identičnu vodu.

Otočna vodoopskrba oduvijek je predstavljala poseban izazov, a izvješća za Silbu otkrivaju zanimljive podatke o tamošnjem sustavu. Vodospreme Centar, Mostir i Nova bilježe stabilne i ujednačene vrijednosti. Kloridi na Silbi iznose točno 13,4 do 13,9 miligrama po litri, a mutnoća je izuzetno niska i stabilna.

Ono što Silbu razlikuje od kopnenog dijela sustava jest nešto viši prirodni broj kolonija mikroorganizama na temperaturama od 22 i 36 Celzijevih stupnjeva, što je uobičajeno za zatvorene otočne sustave i vodospreme koje se pune alternativnim metodama. S obzirom na to da su opasne bakterije i ovdje na nuli, ovi podaci pokazuju da je i otočna voda potpuno sigurna za konzumaciju.

Konačna procjena laboratorijskih nalaza Vodovoda Zadar ne ostavlja mjesta sumnji. Iza kompliciranih kemijskih simbola, miligrama i mikrosiemensa stoji jasan zaključak: voda na zadarskom području je vrhunske kvalitete, mikrobiološki besprijekorna i potpuno zdravstveno ispravna.

Prirodne varijacije u mineralnom sastavu i mutnoći, koje se bilježe od Karina i Obrovca preko Zadra pa sve do Silbe, tek su odraz bogate i raznolike hidrologije ovog kraja. Građani Zadar i okolice, zaključno, mogu bez ikakva straha i s potpunim povjerenjem nastaviti piti vodu iz vlastitih slavina.