Licemjerje u zlatnom ruhu: Institucija koja parazitira na narodu nema pravo propovijedati o poštenju!

Javna riječ kancelara Zadarske nadbiskupije Martina Batura o dolasku gay kruzera u Zadar nije samo poziv na moralnu osudu gostiju našega grada, već i drska demonstracija institucionalne bahatosti. Dok se Crkva, institucija koja uživa neviđene nekretninske i financijske povlastice te proračunsku sigurnost, stavlja u ulogu vrhovnog arbitra hrvatskog morala, ignorira se ključno pitanje: po kojem pravu netko tko sustavno bježi od polaganja računa javnosti i novinarima uopće docira o “izdaji naroda”?

Vrijeme je da se maske skinu i da se o ovoj temi progovori jezikom koji se ne temelji na propovijedima, već na faktima i elementarnom poštenju.

Gospodine kancelaru, kada već govorite o “teatru”, budimo do kraja iskreni – nitko ga u ovoj državi ne igra vještije od vas. Dok s visoka docirate o “razvratu” i “neurednosti” sudionika kruzera, potpuno ignorirate činjenicu da je vaša institucija postala sinonim za financijsku netransparentnost i institucionalnu bahatost. Sve uz osmijeh i mili dodir.

Lako je propovijedati o “izdaji naroda” kada ste zaštićeni poreznim povlasticama i proračunskim sredstvima, dok isti taj narod, kojeg se navodno toliko bojite iznevjeriti, po župama desetljećima trpi tiho reketarenje. Gdje je vaš moralni kompas kada treba odgovoriti na novinarske upite o tome gdje točno odlazi novac koji se ubire od mještana naše županije? Gdje je ta vaša “ljubav prema svima” kada se zatvarate u svoje urede čim se postavi pitanje o financijskim malverzacijama ili sumnjivim imovinskim karticama? O naplati bez računa, ucjenama i svojevoljnim iznosima. Tišina?

Vaš istup o kruzeru nije obrana svetinja. To je očajnički pokušaj skretanja pozornosti s činjenice da vaša institucija u Zadru, ali i šire, funkcionira kao zatvorena korporacija koja ne odgovara nikome – ni zakonu, ni poreznicima, a najmanje narodu kojem se navodno posvećujete.

Ako je dolazak turista “izdaja”, što je onda sustavno ignoriranje javnosti? Što je onda život na tuđoj grbači dok drugima dijelite packe o moralu? Vaša šutnja o vlastitim grijesima nije poniznost, to je prikrivanje. Prije nego što ponovno uzmete tipkovnicu u ruke kako biste određivali tko je dostojan našeg grada, stanite pred ogledalo i objasnite nam – zašto se toliko bojite transparentnosti?

Dok se ne prestanete skrivati iza oltara i ne počnete odgovarati na pitanja kao svi ostali građani i poduzetnici, vaše propovijedi o moralu ne vrijede ništa. One su samo buka onih koji se panično boje da će netko napokon upaliti svjetlo.