Hrvatima je gorivo preskupo, ali pogled prema susjedima nudi neočekivanu perspektivu: U zapadnoj Europi točenje je postao luksuz

Najnoviji val poskupljenja goriva ponovno je unio grč među domaće vozače. Odlukom Vlade RH Eurosuper 95 skočio je na 1,62 eura po litri, dok je Eurodiesel doživio još značajniji udar i popeo se na 1,75 eura, a poljoprivrednicima i ribarima iznimno važan plavi dizel na 1,21 euro. Svaki odlazak na benzinsku postaju tako donosi osjećaj da vozimo među najskupljim kilometrima u regiji. No, dok hladni brojevi i statistike Europske komisije pokazuju da se Hrvatska po čistim, nominalnim cijenama goriva zapravo nalazi u donjoj trećini europske ljestvice po skupoći, prava se slika dobiva tek kada se ti iznosi stave u odnos s prosječnim primanjima građana.

Za prosječan spremnik od 50 litara na gradskim crpkama hrvatski vozači od ovoga tjedna moraju izdvojiti 81 euro za benzin ili 87,50 eura za dizel. Ako se krenete voziti autocestama ili posegnete za premium gorivima s aditivima, iznosi očekivano rastu, pa litra dizela na autoputu prelazi i 1,91 euro, a u premium verzijama i skokovitih 2,26 eura, čime se trošak punjenja penje na više od 113 eura.

Usporedba među članicama Europske unije smješta Hrvatsku na 8. mjesto najjeftinijih država po cijeni osnovnog benzina i dizela. Susjedna Slovenija nudi tek neznatno jeftiniji osnovni benzin na gradskim postajama (oko 1,60 eura), no na njihovim je autocestama situacija znatno paprenija – litra Eurosupera 95 tamo staje 1,77 eura, a dizela gotovo 1,97 eura. U Austriji litra Eurosupera 95 doseže 1,88 eura, dok je dizel na visoka 2,20 eura. Vozači u Italiji litru dizela plaćaju preko 2,03 eura, dok u Njemačkoj i Francuskoj cijene benzina redovito prelaze granicu od 2,00 do 2,13 eura. Na samom vrhu najskupljih zemalja nalaze se Danska i Nizozemska, gdje litra dizela prelazi astronomskih 2,35 odnosno 2,46 eura, što znači da punjenje spremnika tamo stoji više od 120 eura.

Međutim, sama cijena na crpki priča tek polovicu priče. Suštinska razlika leži u kupovnoj moći i prosječnim godišnjim neto plaćama. S prosječnom godišnjom neto plaćom od 17.256 eura (oko 1.438 eura mjesečno), hrvatski radnik za jedan spremnik dizela od 50 litara na gradskoj crpki mora izdvojiti više od 6 posto svojih mjesečnih primanja.

U usporedbi sa zapadnim zemljama, taj je udjel znatno nepovoljniji za hrvatski novčanik. Njemački radnik s prosječnom godišnjom neto plaćom od 31.000 eura (oko 2.583 eura mjesečno) puni spremnik dizela za oko 114 eura, što čini oko 4,4 posto njegovih mjesečnih primanja. U Danskoj, gdje je prosječna godišnja neto plaća 41.981 euro (oko 3.498 eura mjesečno), puni spremnik dizela od 117 eura odnosi tek 3,3 posto mjesečnog prihoda. Najbolje prolaze vozači u Luksemburgu, čija najviša prosječna neto plaća u EU od 54.260 eura (oko 4.521 euro mjesečno) čini trošak goriva gotovo zanemarivim stavkom u kućnom budžetu.

S druge strane, Hrvatska stoji bolje od nekih istočnih i južnih susjeda. Prosječna neto plaća u Poljskoj iznosi 16.163 eura, u Grčkoj 15.050 eura, Rumunjskoj 13.233 eura, dok je na samom dnu Mađarska s 12.967 eura godišnje. Kada se nominalne plaće prilagode Standardu kupovne moći (PPS), odnosno ukupnim troškovima života, Hrvatska zajedno s Poljskom i Rumunjskom bilježi napredak na europskim ljestvicama jer su osnovne usluge i namirnice ovdje i dalje jeftinije nego na zapadu. Za razliku od njih, Grčka zbog iznimno visokih općih troškova i visoke cijene goriva s uračunatom kupovnom moći pada na samo začelje Europske unije.

Poseban apsurd na domaćem tržištu ostaje autoplin (LPG). S cijenom od oko 1,25 eura po litri, Hrvatska se nalazi na samom dnu Europske unije po povoljnosti ovog ekološki prihvatljivijeg goriva.

Iako podaci potvrđuju da vladine intervencije i regulatorni mehanizmi drže nominalne cijene goriva u Hrvatskoj nižima od europskog prosjeka, subjektivni osjećaj skupoće kod domaćih vozača potpuno je opravdan. Sve dok zapadni radnik za isti spremnik goriva mora raditi dvostruko manje sati od hrvatskog, odlazak na benzinsku postaju u Hrvatskoj ostaje primarno težak udarac na kućni budžet, a tek sekundarno predmet statističke usporedbe.