– Doktor je legenda!, komentirali su nam mještani Velog Iža kad se rivom približavao naš sugovornik, lokalni liječnik dr. Luka Pirnat.
Iako je u tom otočnom mjestu tek od siječnja ove godine, brzo se prilagodio načinu života, a i mještani su ga brzo prihvatili. Njima je, dakako, njegov dolazak značio puno jer je nedvojbeno važno da imaju liječnika na otoku.
– Pa eto, vrlo brzo sam se privikao. Znate, jedan tempo koji meni upravo odgovara u ovoj mojoj životnoj dobi, dakle, ima puno obaveza, velika odgovornost, ipak sam ja tu sam, i moj Damjan, tehničar, je tu. Stvarno nije teško raditi, ali velika je odgovornost. Međutim, kad vidim, kako su u ovdje ovdje ljudi sretni što sam ja tu, i mislim da je lijepo i njima i meni.
Dr. Luka je inače u mirovini, a u Veli Iž stigao je iz Sarajeva gdje je radio u kliničkom centru u privatnoj ordinaciji. Zatim je stigla mirovina, no ne i za njega.
– Znate, kad se osjećate fizički sposobni da još radite, da još pridonosite nešto i onda je ispao taj oglas ovdje, natječaj je bio i prijavio sam se i tako.
Za natječaj za mjesto liječnika obiteljske medicine na Velom Ižu doznao je, kaže, preko Facebooka.
– Upravo kako sam ganjao te papire, licencu, dozvolu i sve to, ljekarska komora u Zagrebu, i onda kako sam listao na internetu i vidio Facebook, neko kuka na Ižu nema doktora, tamo vamo, drž-ne daj. I onda sam malo to pročitao, vidio šta je, kako je, gdje idem, šta me čeka, onda sam se javio. To je bilo bukvalno za 10 dana sve završeno. Kada sam pročitao što me sve čeka, odnosno čega sve nema ovdje, rekao sam “OK idemo, to je to”.
Život na Velom Ižu mu odgovara.
– Ovdje sam naučio jednu fantastičnu riječ, a to je “pomalo”. Dakle, iz one vreve gradske, problema, da li je ovaj platio struju, da li je došla policija, da li je napisala kaznu za pogrešno parkiranje, radar, semafor, mislim, sva ta vreva gradska… Onda dođete ovdje, onda to polako se odlazi i onda vidite da je život vrlo jednostavna stvar, ne treba ništa komplikovati, tako da ta riječ “pomalo”. Ja kažem, trebali bi svi koji su u velegradu, koji živi u unutrašnjosti, doći ovdje da malo opuste te moždane vijuge, da dođu, da se restartuju ponovno. Jednostavno, sve se možete uraditi, ali bez frke, bez problema, bez svađe, bez ičega.
Njegova supruga došla je na Iž nakon njega.
– Pa ona još pod pritiskom te vreve, znači, još je za nju malo neobično da nema nikakvih problema. Imate jedan market, u stvari dva i to je to, nema šopinga, nema ničega.
Zimi je u Velom Ižu samo domicilno stanovništvo, mahom starije, negdje između 200 i 300, a ljeti ih bude i između dvije do tri tisuće. Dr. Luka pokriva Veli Iž, Mali Iž i Ravu.
– Dnevno to bude 15-20 pacijenata. Sad su više povrede, a onda su ovi sa kroničnih svojim stvarima. Kad su mi pitali od kad do kad radite, reko radim stalno, ovdje sam 24 sata, nema šta, nemam radno vrijeme. Onda su se oni malo navikli sada da dolaze, pa vole puno da pričaju, a i ja mogu puno pričat, tako da smo se našli sa svakim pacijentom. Gdje vi sad u Zagrebu možete otići i biti pola sata s doktorom? Nema teorije. A ovdje sa mnom sve, dodaje na kraju simpatični Sarajlija.
