“Danas je sedmi dan da ga nisam vidjela, čula, poljubila”: Mladić s autizmom iz Posedarja završio u zatvorskoj bolnici, očajna obitelj traži odgovore

Mjesecima je obitelj za Roka tražila adekvatnu ustanovu koja bi ga mogla primiti. No mjesto za njega nisu našli. Mladić je na kraju završio u istražnom zatvoru, a očajna obitelj je zabrinuta i tvrdi – ne daju im da ga vide i nemaju informacije o njegovu stanju, donosi Dnevink.hr.

Majka, otac i sestra već danima nemaju kontakt s 19-godišnjim Rokom Klanjecom, koji ima autizam, mentalna oštećenja četvrtog stupnja, celijakiju… Jedino što znaju je da se nalazi u Zatvorskoj bolnici.

Ovaj mučni slučaj pun je potresnih detalja, a preispituje i odnos društva i institucija prema onima koji se ne mogu brinuti sami za sebe.

Agonija ove obitelji započela je u srijedu popodne, kada im je u obiteljski stan u Posedarju upala policija i odvela Roka. On se sumnjiči za tri pokušaja ubojstva – majke, oca i sestre. No, kažu oni, to se uopće nije dogodilo.

Mladić kojemu je potrebna 24-satna njega završio je u istražnom zatvoru, a potom i u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Danima, tvrdi obitelj, ne mogu dobiti informacije o njegovu stanju. Najpotresnije od svega je da je do njih došla informacija da je Roko u zatvoru pretučen, da ne jede, ne pije i ne govori.

“Danas je sedmi dan da ga nisam vidjela, čula, poljubila. Tko mu daje jesti, ja ne znam. Jede li, ja ne znam. Tko ga kupa, ja ne znam. Ništa ne znamo. Ja vas molim i preklinjem. Znači, njega mama hrani na žlicu, kupa, presvlači, čisti, brine se o njemu 24 sata na dan, a on je pretučen”, kroz suze priča Rokova sestra.

Rokovo stanje bilo je dobro sve donedavno, kaže obitelj. Do početka ove godine primao je psihosocijalnu podršku u zajednici Mocire iz Zadra, koja je uključivala edukacijskog rehabilitatora, radnog terapeuta i kineziterapeuta. No, ta je podrška, govori Rokova sestra, ukinuta zbog nedostatka radne snage. Njegovo stanje počelo se postepeno, a potom i drastično pogoršavati. Malo-pomalo postajao je heteroagresivan prema svojoj obitelji.

Majci, koja ima status roditelja njegovatelja, postalo je sve teže brinuti se za njega, a za mladića, čiji je otac slijepi hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, u adekvatnim institucijama – nije bilo mjesta.

“Ušao je u zakašnjeli pubertet, a na mentalnoj je razini djeteta. Počeli su agresivni napadi, počne sve tući i bježati od kuće. Znači, imate dečka od 19 godina u tijelu odraslog čovjeka, hormoni rade, a u glavi je beba koja kupuje igračke. Igra se s igračkicom”, ispričala je Rokova sestra.

Zbog svega toga obitelj se obratila doktorici opće prakse i socijalnoj radnici. Kako nitko nije pronašao ustanovu za njega, sestra je sama obišla 12 institucija u Hrvatskoj i više od 40 privatnih domova i ustanova: “Preklinjala sam ih da nam pomognu, da se pomogne mojoj obitelji i Roku.”

“Velika većina ustanova je popunjena. Kapacitet je ograničen. I nama je trebala potvrda Centra za socijalnu skrb, a socijalnu radnicu se ne može dobiti na telefon. Ona danima ne postoji. Išla sam nekoliko puta u Centar za socijalnu skrb, ali su rekli da je se ne može dobiti”, prepričava svoju borbu Rokova sestra.

Nakon toga su svaki put kada bi Roko imao agresivnu epizodu zvali policiju, a hitna pomoć odvela bi ga na psihijatriju. To je, objašnjava sestra, trajalo cijelu zimu, a onda ga je bolnica prestala uzimati uz objašnjenje da mu treba pronaći adekvatnu ustanovu.

U ponedjeljak, 6. srpnja, obitelj je odlučila još jednom pokušati dobiti pomoć. Rokov otac otišao je k liječnici opće prakse i socijalnoj radnici, priča sestra. Pokušao je objasniti da Roko nije svjestan svojih agresivnih ispada jer je na razini djeteta. Doktorica mu je rekla da će vidjeti što može učiniti.

“U srijedu popodne Roko je spavao, bio je u svojoj spavaćoj sobi u kojoj ima klimu i sve što njemu treba. Upala je policija. Ja sam bila u dućanu, mama me nazvala u stanju šoka i rekla da odvode Roka. Policajci su nam rekli da su Centar za socijalnu skrb i liječnica prijavili pokušaj ubojstva mene, oca i majke od ponedjeljka, a taj dan nije bilo nikakvog nasilja. Roko je bio savršen, Roko je bio dobar i Roko nije radio nikakve probleme”, ispričala je sestra.

Socijalna radnica rekla im je, kaže Rokova sestra, da se obiteljsko nasilje mora prijaviti i da to tako ide.

“Ja, mama i tata smo bili na policiji, inspektoru smo rekli da Roko nije nikoga htio ubiti, da taj dan kad je prijavljeno nasilja nije bilo, da je doktorica opće prakse lažno u karton navela da obitelj odbija bolničko liječenje, što nije istina. Pa mi tražimo i molimo ustanovu za Roka”, kaže sestra.

Cijeli dan obitelj je čekala informacije ispred policije da bi saznala da je nakon vještačenja Roko proglašen neuračunljivom osobom na mentalnoj razini djeteta od pet do sedam godina. Ostavili su ga u zatvoru.

“Idući dan nismo dobili nikakve informacije. Nismo mogli saznati tko je državni tužitelj, tko je sudac koji ga je zatvorio, u kakvom je stanju Roko… Pritvorski nadzornik mi kaže kako se zna što se s tom djecom radi i kako ta djeca završavaju u zatvoru i da je ionako lud. Četiri puta u dva dana zovu da mu se dostavi roba u zatvor, ali nam nitko ne želi reći gdje i nitko mu je nije dao. Majka i otac zovu Centar, ali se nitko ne javlja jer je vikend. Tako je već prošlo pet dana”, priča sestra.

Tek šesti dan obitelj je saznala da je u ponedjeljak prebačen u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Iz neslužbenih izvora doznaju i da ne jede, ne pije, ne dobiva bezglutensku prehranu ni lijekove. I ono najstrašnije – pretučen je, kroz jecaje je ispričala Rokova sestra.

“Odvjetnica po službenoj dužnosti nije se žalila na presudu kojom mu se određuje istražni zatvor, odbila je izboriti se za Roka. U dokumentima vidimo da je na ispitivanju ispred suca istrage trebala biti majka, ali nije pozvana. Nikakve informacije u tih sedam dana nismo dobili, otac i majka nisu ga ni vidjeli ni čuli”, priča očajna sestra.

“Znači, tri mjeseca molim i preklinjem za ustanovu jer je bolestan i ograničen, ali nije kriminalac. Znam da je zlostavljan i zanemaren u zatvoru”, tvrdi sestra.

Prema zakonu, zbog kaznenog djela za koje je osumnjičen posjet obitelji mora odobriti sudac istrage. No, to se nije dogodilo.

“Mama je kao skrbnik nazvala Svetošimunsku, rekla je da želi samo vidjeti svoje dijete, ali joj je rečeno da sudac istrage to ne dopušta i nisu htjeli dati nikakve informacije”, tvrdi sestra.

“Moj tata kao hrvatski branitelj ne zna gdje mu je dijete. Svima nam je sinoć pozlilo. Nitko ne jede, nitko ne spava”, ispričala je Rokova sestra.

Iz Ministra pravosuđa napominju da se svim zatvorenicima osigurava zdravstvena zaštita te da svaki zatvorenik po dolasku prolazi liječnički pregled radi utvrđivanja općeg zdravstvenog stanja.

U slučaju da se osoba nalazi u istražnom zatvoru, omogućava im se liječenje u ambulanti ugovornog liječnika primarne zdravstvene zaštite, a na zahtjev zatvorenika i po odobrenju nadležnog suda zatvorenika može posjetiti liječnik kojeg on izabere. Specijalistički pregled koji je odredio liječnik obavit će se u zdravstvenoj ustanovi prema pripadnosti ambulante ugovornog liječnika primarne zdravstvene zaštite prema općem propisu.

Potrebno liječenje zatvorenika, ističu iz Ministarstva, osigurano je i u Zatvorskoj bolnici, a ako liječenje nije moguće ni u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, uputit će ga se u ustanovu javnog zdravstva.

“Zakonom o kaznenom postupku propisano je postupanje u slučajevima u kojima je protiv okrivljenika koji je u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv određen istražni zatvor zbog vjerojatnosti da bi zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo. U takvim se slučajevima prije određivanja istražnog zatvora pribavlja mišljenje vještaka psihijatra o postojanju navedene opasnosti, a o određivanju istražnog zatvora po toj osnovi obavještava se uprava zatvora radi upućivanja okrivljenika u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu”, objasnili su iz Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije te dodali da se takav okrivljenik potom, odlukom upravitelja zatvora, upućuje u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu ili odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu, koja mu je dužna pružiti potrebnu zdravstvenu skrb.

Ako sudac istrage to odobri, zatvorenika imaju pravo posjećivati njegovi srodnici, a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe.

“Pojedini se posjeti mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka”, ističu iz Ministarstva.