Svjedočanstvo o tamnicama i Domovinskom ratu; Večeras predstavljanje dokumentarnog djela u crkvi sv. Frane

U crkvi sv. Frane danas poslije sv. mise u 20 sati u bit će predstavljena knjiga „Za domovinu kroz križ i rat“, nakladnika Tomislava Perovića, a priređivača Bernarda Kotlara i  Bernarda Paleke.

Knjiga govori o franjevcu fra Karlu Bošnjaku i njegovu nećaku koji je poginuo u Domovinskom ratu.

Kratku recenziju napisao je fra Stipe Nosić:

Priča o dva nesebična čovjeka

Knjiga Za domovinu kroz križ i rat donosi potresna svjedočanstva o sudbinama dva međusobno povezana čovjeka – mladog hrvatskog vojnika i njegova strica franjevca – čije su živote obilježili vjera, ljubav prema domovini i osobna žrtva.

Prvi je Mladen, mladi hrvatski vojnik koji po svojoj naravi nije bio ratnik, ali je stao u obranu napadnute domovine. Njegova osjećajnost i dobrota posebno dolaze do izražaja u nesebičnom činu u kojem je izgubio život pomažući ženi na neprijateljskoj strani. Časna sestra Stela zato je za njega mogla zapisati: „Dobrota je drugo Mladenovo ime.“ Upravo zbog tog iznimno humanog čina njegova žrtva dobiva još dublje značenje – dao je život za bližnjega, slijedeći evanđeoski ideal ljubavi. U toj nesebičnoj i hrabroj gesti očitovala se zasigurno i njegova ljubav prema supruzi te sinu kojega, nažalost, nikada nije upoznao.

Drugi čovjek je njegov stric, franjevac fra Karlo, čiji je život bio obilježen brojnim križevima – obiteljskim, domovinskim, samostanskim i tamničkim. Križ ga je pratio od trenutka kada je 22. listopada 1944., zajedno s trojicom kolega, potajno u samostanskoj kapelici Male braće u Dubrovniku zaređen za svećenika. Nekoliko dana kasnije saznao je da su partizani na Daksi bez suđenja ubili četvoricu njihovih profesora franjevaca. Među njima je bio i fra Marijan Blažić, koji je molio biskupa Pavla Butorca da njih ranije zaredi kako bi izbjegli opasnost da budu regrutirani u vojsku. Istoga dana saznao je i za ubojstvo glazbenika fra Bernardina Sokola na Badiji, kojega su partizani ubili kao prvog hrvatskog svećenika mjesec dana ranije, 28. rujna 1944. godine.

Fra Karlo i njegovi kolege zaređeni su ranije upravo zbog opravdanog straha za život. Taj se strah pokazao utemeljenim jer su partizani kasnije tražili fra Karlova kolegu fra Lina Pedišića, koji se bijegom spasio i kasnije emigrirao u Argentinu, gdje je proveo ostatak života. I fra Karlo je, premda nevin, proveo godinu i pol dana u zatvoru u Staroj Gradiški. Njegov kolega fra Ivo Peran, zaređen godinu dana ranije, danas sluga Božji, bio je osuđen na smrt i proveo je pet godina u zatvoru. Isto toliko robijao je i fra Marijan Zlovečera, od čega četiri godine na Golom otoku. Mnogi drugi franjevci također su godinama trpjeli u komunističkim tamnicama.

Nakon smrti svoga brata, uz dopuštenje poglavara, fra Karlo je pet godina živio s bratovom brojnom obitelji u Hrvacama. Iako vezan franjevačkim pravilima, iz ljubavi prema obitelji i rodnom mjestu zaželio je biti pokopan među svojima na mjesnom groblju, što su poglavari također dopustili.

Ova dva čovjeka povezivala je krvna veza, ljubav prema domovini i obitelji, ali i križ – trpljenje zbog uvjerenja i vjernosti vlastitim stavovima. Njihovu povezanost dodatno oslikavaju dirljive riječi Mladenove supruge, koje otkrivaju njezinu duboku bol, ali i ponos.

Nakladnik knjige, Tomislav Perović, potaknut dugogodišnjim prijateljstvom s fra Karlom Bošnjakom i „dvorom Pešića“, prepoznao je vrijednost svjedočanstava ova dva čovjeka, pa ih je trajno sačuvao u ovom dokumentarnom djelu, povezujući tako sudbine obitelji i mjesta u snažnu priču o vjeri, žrtvi i domoljublju.