Povratak El Niña: Svijet pred izazovom ekstremnih žega i energetskih paradoksa

Klimatski znanstvenici objavili su službeni početak El Niña, prirodnog atmosfersko-oceanografskog fenomena koji nepravilno, u ciklusima od dvije do sedam godina, podiže temperature površine mora u istočnom dijelu Tihog oceana. Objava je aktivirala alarme diljem planeta. Svijet se već sada ubrzano priprema za mjesece koje će obilježiti ekstremne vremenske prilike, a procjene pokazuju da će 2026. godina ući u povijest kao jedna od najtoplijih od početka mjerenja.

Posljedice prethodnog ciklusa, koji je završio u ožujku 2024. godine, još su svježe. Tadašnji El Niño potaknuo je smrtonosne toplinske valove, katastrofalne šumske požare i nezapamćene poplave. Najnovije sezonske prognoze potvrđuju da Europu i ostatak svijeta čeka iznadprosječno toplo ljeto koje će se protegnuti duboko u jesen.

Mediteran pod pritiskom tropskih noći

Nakon što je svibanj donio rani val vrućine, meteorolozi upozoravaju da se europski jug mora pripremiti na dramatične promjene. Temperature koje prelaze granicu od 40 Celzijevih stupnjeva i takozvane tropske noći, u kojima se termometar ne spušta ispod 20 stupnjeva, ubrzo bi mogle postati svakodnevica na Mediteranu.

Opasnost ne leži samo u toplinskim rekordima. Suše, koje bi mogle potrajati kroz 2026. i 2027. godinu, ugrozit će ekosustave, ali i temeljnu infrastrukturu, od opskrbe hranom do stabilnosti elektroenergetskih sustava.

Energetski sustavi na kušnji i solarni paradoks

Izostanak oborina i povijesno niski vodostaji rijeka već stvaraju ozbiljne probleme zemljama koje ovise o hidroenergiji. Primjer je Norveška, ključni energetski oslonac kontinenta, koja bilježi najniže zalihe snijega u posljednja dva desetljeća. Procjenjuje se da tamo nedostaje oko 25 teravatsati energije. To je količina dovoljna za opskrbu 2.5 milijuna kućanstava kroz cijelu godinu, a predstavlja gotovo petinu ukupne prošlogodišnje nacionalne proizvodnje iz hidroelektrana. Kada akumulacije presuše, elektroprivrede su prisiljene aktivirati elektrane na fosilna goriva poput ugljena i nafte, što automatski podiže cijenu struje i povećava emisije ugljikova dioksida.

Istodobno, ekstremne temperature otkrivaju i naličje zelene tranzicije kroz fenomen poznat kao solarni paradoks. Fotonaponske ćelije funkcioniraju kao poluvodiči i gube na učinkovitosti kada se pregriju. Standardna optimalna temperatura za rad solarnih panela je 25 stupnjeva, a za svaki stupanj iznad te granice njihova učinkovitost pada za oko 0.4 do 0.5 posto. Zbog toga više izravnog sunčevog zračenja tijekom toplinskih valova ne znači automatski i više proizvedene struje.

Ugrožen uvoz hrane i rizik od suša

Globalni lanci opskrbe već osjećaju pritisak u agrarnom sektoru. U Nikaragvi prijeti propast uroda kukuruza i graha u ranjivim regijama. U Kolumbiji, sjeveroistočnom Brazilu i Indiji poljoprivrednici se zbog suše moraju prekomjerno oslanjati na podzemne vode, što dugoročno iscrpljuje neobnovljive resurse. Ove klimatske anomalije izravno pogađaju i Europsku uniju, koja godišnje uveze hranu u vrijednosti od 188.6 milijardi eura, a strateške kulture poput pšenice, kukuruza i kakaa iznimno su osjetljive na hirove vremena. Nizak vodostaj rijeka dodatno će zakomplicirati situaciju jer će nedostajati vode za navodnjavanje, ali i za hlađenje klasičnih elektrana.

Nedavni Dan borbe protiv dezertifikacije i suše, obilježen 17. lipnja, još jednom je podsjetio na potrebu smanjenja degradacije tla. Prognoze toplijeg i sušnijeg vremena za ostatak Europe povećavaju rizik od toplinskih valova i šumskih požara. Suša nije samo okolišni problem, ona utječe na prehrambene sustave, proizvodnju energije, gospodarstvo, ekosustave i dobrobit ljudi, zbog čega jačanje otpornosti zahtijeva djelovanje prije nego što kriza nastupi.

Prirodni fenomen ili paravan za dublji problem

Dok svjetski mediji često koriste dramatičan pojam super El Niño, znanstvenici upozoravaju na opasnu zamjenu teza. Ta kategorija službeno ne postoji u meteorološkim službama, a klimatolozi smatraju da se prevelikim fokusom na ovaj fenomen maskira stvarna opasnost – klimatske promjene koje je uzrokovao čovjek. Ključni problem je izvanredno ubrzanje zagrijavanja površine oceana, a ne samo trenutni pacifički poremećaj.

Tipičan El Niño privremeno povećava prosječnu globalnu temperaturu za oko 0.1 do 0.2 stupnja. To je znatno manje od porasta uzrokovanog klimatskim promjenama koje su rezultat ljudskih aktivnosti, a koje su globalnu temperaturu površine Zemlje već trajno povećale za približno 1.3 do 1.5 stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Ovaj prirodni fenomen dolazi i prolazi, dok klimatske promjene postaju sve gore dok god se ne prestane sa spaljivanjem fosilnih goriva. Zato su dugoročni antropogeni utjecaji pravi razlog za zabrinutost, dok je El Niño tek privremeni vrh na krivulji koja nezaustavljivo raste, piše Euronews.