Novi gvardijan na Školjiću poslao oštru poruku turistima: “Ovo mjesto nikad nije bilo plaža!”

„Ja imam luksuz ujutro se probuditi i reći sebi – što ću danas raditi! Znate da nemate neku sjenu iza sebe, neku obvezu… Imam luksuz sebi odrediti vrijeme. Imati tišinu i mir za sebe. To je veliko bogatstvo za mene osobno, ali i za ljude koji dođu na Školjić. Da znaju prepoznati Školjić, ne kao nekakvu plažu, što on nikad nije ni bio, nego upravo kao jednu duhovnu oazu.“

Riječi su to fra Kristijana Kovačevića, koji je prije nepunih deset mjeseci imenovan gvardijanom i ekonomom Samostana sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću (otočiću Galovcu). Prije dolaska na novu dužnost, fra Kristijan je 14 godina proveo u Splitu kao samostanski vikar Samostana sv. Josipa i župnik Župe Svete Obitelji, piše portal Naši školji.

Na čelu franjevačkog samostana na Školjiću zamijenio je 84-godišnjega fra Božu Sučića, koji je tu duhovnu oazu uspješno vodio više od 25 godina.

– Iako je fra Božo u mirovini, on ni danas ne miruje, kao ni naš 90-godišnji fra Ivan Badurina. Uistinu mi je čast što vodim samostan poput Školjića, koji je, prema mome mišljenju, svojevrsni brend Preka i cijele Zadarske županije, govori fra Kristijan Kovačević.

Uspoređujući ga sa samostanima na Košljunu ispred Punta na otoku Krku ili Badijom pokraj Korčule, ističe unikatnost ovog lokaliteta.

– U, primjerice, Francuskoj postoje takvi lokaliteti, u Hrvatskoj ih je malo, ali to su uistinu dragulji naše povijesti, baštine, pa u krajnju ruku i turizma, jer ih mnogi opravdano tretiraju kao turističke bisere. A ovo što imamo mi uistinu je unikatno. Upalite pentu, za 20 sekundi je ugasite i kročite u posve drugi svijet, kaže.

Ipak, ta blizina kopna donosi i svoje izazove.

– To istodobno može biti i zamka jer neki turisti zapravo ne shvaćaju što je Školjić. Za njih je to samo nekakva plaža, bez ikakve duhovne komponente. Vjera je osobna stvar; za neke je dolazak na godišnji samo odmor za tijelo, ali mnogi imaju i duh i potrebna im je upravo ta duhovna komponenta, ističe gvardijan.

U proteklih osam-devet mjeseci novi je gvardijan najviše energije uložio u obnovu hortikulture, uključujući i maslinik sa 80-ak maslina i  povrtnjak. Kombinacija zuba vremena i sve ekstremnijih klimatskih promjena ostavila je dubok trag na otočiću.

– Zima je, što se tiče vremena, bila ružna, ali svaki lijep i miran dan koristili smo za rad na otvorenom. Jugo i bura učinili su svoje, neka su stabla gotovo padala po nama. Uklonili smo oko 200 kubika borovine – stabla koja su bila stara između 50 i 70 godina i koja su ozbiljno prijetila sigurnosti nas koji tu živimo, posjetitelja, ali i samih povijesnih zidina, objašnjava fra Kristijan dok obilazimo otok u pratnji njegova desetomjesečnog njemačkog ovčara Asa.

Nakon što se uklone preostala opasna stabla, u planu je velika akcija pošumljavanja. Za taj projekt samostan računa na donacije, ali i na podršku Općine Preko, Turističke zajednice te Ministarstva kulture i medija, koje je samostanski inventar proglasilo zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Školjić, upozorava gvardijan, nikada nije bio mjesto izolacije, nego prostor duboko povezan s lokalnom zajednicom.

– Prečani su uvijek znali da fratri nisu odvojeni od njih, nego da su s narodom. A to je, između svega ostaloga, Školjić! – ponosno tvrdi.

U želji da otok bude još dostupniji, fra Kristijan je pokrenuo web stranicu (putem koje je moguće uplatiti i donacije za pošumljavanje).

A glavna novost ovoga ljeta je otvaranje samostana za višednevne duhovne vježbe namijenjene odraslim vjernicima laicima i bračnim parovima.

– U tišini ove jedinstvene otočne oaze, naši programi oslanjat će se na duhovnost sv. Franje i nuditi priliku za duboko osobno razmatranje. Prve duhovne vježbe održat će se od 4. do 7. lipnja pod egidom „Kad duša pregori – burn out i žeđ za Bogom“. Programi će se održavati sve do kraja kolovoza, a istaknuo bih termin od 17. do 20. kolovoza, koji je namijenjen isključivo roditeljima djece s poteškoćama u razvoju,  najavljuje fra Kristijan.

Na duhovne vježbe mogu se prijaviti svi govornici hrvatskoga jezika, bez obzira na to žive li u Hrvatskoj ili u dijaspori.

Za kraj, fra Kristijan ističe kako u ovom velikom poslu oko uređenja otoka nikada nije bio sam. Uz radnike općinske komunalne tvrtke „Obala i parkovi“ i domaće ljude iz Preka koji su se rado odazvali, najveća podrška stizala je s juga. Njegovi prijatelji, fratri i volonteri iz Splita – oni koji su Školjić upoznali upravo kroz dosadašnje duhovne obnove – redovito su dolazili pomagati u čišćenju okoliša i održavanju alata, dokazujući još jednom da Školjić spaja ljude i gradi neraskidive mostove zajedništva.