Korado Korlević otkrio: “Od 2015. strojevi se programiraju sami i mi taj njihov kod ne razumijemo”

Hrvatski znanstvenik i edukator, voditelj Zvjezdarnice Višnjan i počasni doktor Sveučilišta u Zadru Korado Korlević, sinoć je u Gradskoj knjižnici održao predavanje „Edukacija na početku ere umjetne inteligencije“.  Kao znanstvenik širokih vidika i jedan od vodećih hrvatskih intelektualaca, Korlević je govorio o izazovima tzv. umjetne inteligencije, odgoju djece, mogućnostima i opasnostima u doba kada se tehnologija razvija u „skokovima“ i prijeti izmicanju kontroli.

Današnja tehnologija ljudima omogućava da se „igraju bogova“: intervencijom preko mRNA i pisanjem kernela moguće je promijeniti ponašanje naših stanica, kao škarama izrezivati dijelove genoma, mijenjati DNK životinja, biljaka i mikroorganizama, a ta otkrića nagrađena su brojnim Nobelovim nagradama.

– Čovjeka možemo razmontirati ne kao biološki organizam, nego kao kibernetički sustav. To je 3 GB softvera, nije posebno puno, a superračunala su kompletno dekodirala genom neandertalca i sad je pitanje treba li nam jedan živi neandertalac. Mi smo u situaciji da se možemo igrati Boga i vratiti natrag nešto mrtvo. Ovo je bilo etički minsko polje pa su umjesto neandertalca oživjeli vuka iz ledenog doba koji je bio mrtav 10 tisuća godina. Shvatili smo kako funkcionira naš kibernetički sustav i to smo proveli u praksi 2019. godine, kada nam je hitno trebalo cjepivo, podsjetio je Korlević.

Začeci umjetne inteligencije sežu u prošlo stoljeće, a prvi proboji napravljeni su u medicini i astronomiji. U Zvjezdarnici Višnjan imaju knjigu o kompjutorskoj obradi fotografija iz 1975. godine, jer se i tada pokušavalo pratiti i eventualno spriječiti jedan od najvećih problema, udar velikih objekata u Zemlju.

– Danas je problem mogućeg udara asteroida i kometa u Zemlju na šestom mjestu kada se gledaju ugroze za čovječanstvo. Na prvom mjestu je umjetna inteligencija, na drugom sintetska biologija, roboti na trećem. Mi upravo “glancamo” ono što je najveći problem čovječanstva. Od 2015. strojevi se programiraju sami i mi taj njihov kod ne razumijemo. Svake noći ili svaki sat pišu nove kodove, provjere jesu li dobri, ako su bolji od staroga izbrišu ga i ostaje novi kod. Više ne programiraju ljudi. Ovo je slično kao kada u pokusu u biologiji stavite uz bakteriju antibiotik i one se same reprogramiraju kako bi bile otporne.

Na kraju Korlević dolazi do suštinskog problema: koja je esencija čovjeka, a koja stroja? Ljudima koji intenzivno koriste alate umjetne inteligencije zadnje tri godine pali su i kreativnost i intelektualne sposobnosti jer očekuju da AI sve napravi za njih.

– „Ljudskost“ za razliku od „strojnosti“ čine empatija, moralnost, suradnja, jako puno stvaranja i pričanja priča.  Mi smo ljudi kad stvaramo, jako smo ljudi kad nam je teško i gori nam pod nogama, kada je rat ili neka druga ugroza. Provodite svoje vrijeme čitanjem i razmišljanjem. Jako nam je važna i dosada jer smo tada najkreativniji. Živimo u području u kojem je položajna renta sve, iznajmljuju se apartmani i djeci se šalje poruka da ne moraju ići u školu jer će živjeti od iznajmljivanja. Živimo u jednoj antintelektualnoj zajednici i to je stvar koju moramo promijeniti, rekao je Korlević te svima za „domaću zadaću“ zadao da nađu nešto po čemu su posebno ljudski.

Korlevića je uoči predavanja rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić predstavio kao gosta, ali i kao „ našega naturaliziranog akademskog građanina“, s obzirom na to da mu je Sveučilište u Zadru 2016. godine dodijelilo počasni doktorat.

– Nadam se da će nam se Korado i ubuduće odazivati na naše pozive i govoriti o ovoj važnoj temi, a nadam se i da ćemo ispuniti važnu domaću zadaću koju nam je zadao „po čemu sam ja to poseban, vrijedan na ovom svijetu“ kako bismo dokazali važnost čovjeka kojega umjetna inteligencija ne može posve zamijeniti. Standardi koji se traže od mladih putem društvenih mreža, a i pod utjecajem onoga što nazivamo umjetnom inteligencijom, naglasak stavljaju na različite manifestacije glagola „imati“ i „izgledati“, a trebamo raditi na značaju glagola „biti“, da budemo dobri, štoviše bolji nego li smo sada, istaknuo je rektor Faričić.