Dok se na papiru vodi kao oranica, na Bokanjcu niknuo ilegalni njemački azil zaposlenica zadarskog skloništa!?

Zadarski projekt zbrinjavanja napuštenih životinja, umjesto transparentnog rješenja, pretvara se u aferu koja povezuje ilegalnu gradnju, neregistriranu djelatnost i očigledan sukob interesa.

Istražili smo lokaciju na rubu Novog Bokanjca koja je postala sabirni centar za pse namijenjene njemačkom tržištu, a kojom, prema sve glasnijim navodima, upravljaju djelatnice novootvorenog gradskog azila.

Satelitske snimke razotkrivaju: “Senioren Tierheim Ella” usred šume

Dok službeni katastarski podaci za česticu 930/2 k.o. Bokanjac navode isključivo “oranicu” površine 1.467 m², satelitske snimke državnog sustava Uređena zemlja i servisa Google Maps pokazuju potpuno drugačiju stvarnost. Na spomenutoj parceli jasno je vidljiv izgrađen kompleks s objektima, solarnim panelima i ograđenim prostorom. Što je još znakovitije, digitalni servisi tu lokaciju već prepoznaju pod imenom “Senioren Tierheim Ella”.

Riječ je o objektu koji ne postoji u službenim evidencijama Grada Zadra ni veterinarske inspekcije, ali očito postoji u planovima onih koji zadarske pse “spašavaju” transportima za inozemstvo. Postavlja se pitanje kako je moguće da na poljoprivrednom zemljištu nikne privatni azil s pripadajućom infrastrukturom, a da lokalne službe o tome ne znaju ništa?

Zaposlenice na dva stolca

Situacija postaje alarmantna s informacijom da iza ovog ilegalnog kompleksa stoje cure zaposlene u novoosnovanoj ustanovi Sklonište za napuštene i izgubljene životinje Zadarske županije. Dok u radno vrijeme primaju plaću iz proračuna za brigu o psima u legalnom, ali kritiziranom objektu bez hlada, u slobodno vrijeme očito upravljaju privatnim “Tierheimom” na šumskoj oranici.

Je li legalni azil postao tek usputna stanica ili izvor resursa za privatne transporte pasa? Kako je moguće da djelatnice javne ustanove istovremeno vode paralelni, neregistrirani sustav u kojem se udomljavanja naplaćuju po njemačkim tarifama od nekoliko stotina eura?

Između mita o laboratorijima i stvarne zarade: Kamo zapravo odlaze zadarski psi?

Ova otkrića ponovno otvaraju Pandorinu kutiju sumnji koje godinama prate izvoz pasa iz Hrvatske. Dok javnošću i dalje kolaju jezive, mada nikad potvrđene priče o psima koji u Njemačkoj završavaju u medicinskim laboratorijima za testiranja ili čak u prehrambenoj industriji, stvarna pozadina je vjerojatno mnogo prizemnija i vrti se oko – novca.

Hrvatska je za njemačke organizacije neiscrpno vrelo “robe”. Dok se kod nas pas može dobiti besplatno, u Njemačkoj se za istog tog psa naplaćuje tzv. Schutzgebühr – naknada za udomljavanje koja se kreće od 400 do 600 eura po životinji. Kada se u jedan transport ukrca 20-ak pasa iz ilegalnih šumskih skloništa, dolazimo do cifre od desetak tisuća eura po samo jednoj turi. To je čist, neoporeziv profit koji se skriva iza maske humanosti, dok psi iz zadarskog zaleđa postaju dio sive ekonomije na europskom tržištu ljubimaca.

Prvi izazov za novu ravnateljicu Torbarinu

Katarina Torbarina, koja je upravo imenovana za prvu ravnateljicu Skloništa za životinje Zadar, suočava se s prvim ozbiljnim skandalom i prije nego što se prašina u novim boksima slegla. Dok se pročelnik Ante Segarić bavi obranom projekta zbog nedostatka hlada, ispod radara mu prolazi činjenica da njegovi kadrovi doslovno grade paralelne institucije u šumi.

Hoće li inspekcije izaći na teren i utvrditi po kojoj se osnovi na čestici 930/2 drže psi i tko je dozvolio gradnju na oranici? Nastavit ćemo pratiti ovu priču koja više nije samo pitanje ljubavi prema životinjama, već pitanje zakona, poreza i moralnog integriteta onih koji bi trebali biti primjer u sustavu.

POSJETILI SMO NOVO SKLONIŠTE ZA ŽIVOTINJE Danas preseljeni prvi psi, ovo je srce Zadra za napuštene njuške!