U prvoj minuti i drugoj sekundi dvoboja na CFL 1 (Championship Fighting League) subotnjoj priredbi u Zaboku virski borac u extreme boxingu (boks s MMA rukavicama) Mendozino Orlić preciznim je, vrlo lijepim i pravovremenim lijevim krošeom poslao suparnika Antonija Štefanca na spavanje. Bio je to trenutačni prekid borbe i velika pobjeda za Orlića – prva u karijeri koja je počela upravo ovom borbom na premijernom CFL borilačkom spektaklu „Fight Night Zabok“, odnosno prva u prvom službenom meču ikad.
Virski borac debitirao je ne samo u ekstremnom boksu, nego se i prvi put predstavio široj domaćoj javnosti i ljubiteljima borilačkih sportova koji su sportsku dvoranu u Zaboku ispunili do posljednjeg mjesta. Trideset i osmogodišnji Viranin ostvario je pobjedu i ispunio svoje dječačke snove, istovremeno kao debitant, ali i kao veteran. Osjećaj?
– Sjajan, odličan. Osjećaj je vrhunski. Teško mi je to opisati riječima. Ispunio sam svoje snove i sada bih, da mogu, odmah sutra odradio novi meč. Borba u ringu nešto je što sam oduvijek želio – kaže virski borac koji ističe kako je do prvog meča došao tek u 38. godini jer ranije, dodaje, nije imao prilike.
pratite besplatno naše kanale
- Važne vijesti odmah na mobitel
- Ekskluzivni sadržaj
- Bez spama - samo bitno
- Najvažnije vijesti dana
- Interaktivne ankete
- Vijesti izravno u inbox
– Bavio sam se raznim drugim stvarima i borilački sport stavio sam malo sa strane, ali sada sam se napokon uspio posvetiti treninzima i ekstremnom boksu onako kako to treba – objašnjava Orlić uz zahvalu svome Alfa timu koji ga je za zabočki event spremio mentalno i fizički. To se najbolje vidjelo u prošlosubotnjem meču koji je unutar jedne minute i dvije sekunde ponudio početnu jurnjavu 11 godina mlađeg Štefanca, koji kao da je htio iznenaditi virskog borca i doći do brzog prekida, no vrlo brzo je usporio i spustio gard. Koncentrirani Orlić nije propustio ponuđeno; u desnom kutu pričekao je da se Štefanec otkrije, a potom ga je lijevoj rukom pogodio „vatrom i gromom“ iz simbolike vikinških tetovaža koje mu prekrivaju lijevu ruku i šaku. Bio je to spektakularni završetak borbe u kategoriji do 85 kilograma, koja bi, da su meč kojim slučajem pratili britanski komentatori Marka Martinjaka, bila verbalno ukrašena s efektnim komentatorskim standardom: „It’s all over. And just like that“. I to ne slučajno.
Orlić je ovim spektakularnim nokautom u premijernom meču u Zaboku odradio više nego dostojan uvod u borbu večeri u kojoj je višestruki svjetski prvak u bare-knuckle boksu (golim šakama) Marko Marvelous Martinjak, u Zaboku s MMA rukavicama, očekivanim i brutalnim nokautom odradio posao. Orlić je nešto duže od godinu dana Martinjakov sparing partner i taj ga je profesionalni i prijateljski odnos očito podignuo na višu razinu. Evo kako je Viranin doživio meč i sparing s čovjekom kojeg u bare-knuckleu s pravom još zovu i – Emperor:
– Očekivao sam agresivan početak Štefanca, pa sam smireno čekao situaciju za kontru. Istina je da u borbi adrenalin preuzme čovjeka, pa je zato važno ostati smiren. U tomu sam uspio. Jednostavno rečeno, pogodio sam ga i nokautirao. Čuo sam se s njim nakon meča, sve je u redu – priča virski boksač. Iako u mnogim od svih mogućih scenarija te borbe efektna pobjeda Orlića predstavlja iznenađenje – riječ je o borcu na pragu četrdesetih bez iskustva u ringu – epilog borilačkog eventa u Zaboku ipak nije baš neočekivan. Iskustvo sparinga s najdominantnijim svjetskim borcem u ekstremnim varijantama boksa donijela je Orliću samopouzdanje, a razlika od dvadesetak kilograma u korist borca kojega nazivaju „golim čelikom“ – još i dodatnu čvrstoću.
– Martinjak ima dvadesetak kilograma više od mene, što je značajno veća težina, tako da u sparingu sa mnom ipak ne ide do kraja. No rad s Markom podignuo me je za 20-30 posto i ubrzao napredak. Iskreno se nisam baš previše bavio težinom i kategorijama. Kada su me nazvali i rekli težinsku kategoriju te ime protivnika, odmah sam prihvatio – govori Orlić kojemu se nakon meča usijao mobitel od izraza podrške. Pristiglo mu je sedamdesetak poruka i preko 100 notifikacija, a reakcije prijatelja slile su se poput lavine emocija na zaslon njegovog mobitela. Iz ringa je izlazio petnaestak minuta zbog gužve i obasut pažnjom. Orlić je definitivno imao svoju večer iz snova, a meč je, ipak, posvetio sedamnaestogodišnjem sinu Santinu koji živi u Zagrebu.
– Ovo je pobjeda za njega. Voli borilačke sportove i možda se sam bude okušao. Uostalom, ako se preselim u Zagreb, bit ću mu bliže – otkriva Mendozino planove koji uključuju novi zagrebački ciklus priprema za planirani meč u rujnu, najvjerojatnije u Velikoj Gorici, a nije isključena ni bare-knuckle borba u bliskoj budućnosti. Zagreb je u tom smislu praktično rješenje i idealna sredina za rad punom snagom.
– Nemam što čekati. Imam, možda, još četiri ili pet godina za borbe. Želim pružiti maksimum u tom periodu i iskoristiti ovu situaciju. U taj period, istina je, ulazim dosta kasno, ali zato bez ozljeda koje mnogi borci prikupljaju kroz naporne amaterske turnire. Lakše je odraditi jednu profesionalnu borbu nego amaterski turnir – govori borac s otoka Vira koji je nakon spektakularnog nokauta u ekstremnom boksu privukao pažnju matchmakera i ljudi koji predstavljaju prve kontakte s bare knuckle boksom. Njihova podrška dodatni je motiv za Orlića čiji je borilački put započeo još u tinejdžerskim danima u Zadru. Tada je kao petnaestogodišnjak prvi put ušao u dvoranu kod Željka Eraka, gdje je trenirao tajlandski boks. Kasnije je prešao u MMA, ali je na sam dan državnog prvenstva ozlijedio rame i morao odustati. Trenirao je još kickboxing, da bi na kraju prešao u boks. Većinu tog boksačkog staža odradio je samostalno kao samouki boksač u nekom duhu i metafori garažnog rocka: posvećeno i s ljubavlju. Dio stečene vještine zahvaljuje trenerima i boksačima iz zadarskog Rebela, posebno Goranu Miočiću te na kraju ljudima iz Alfa Teama: glavnom treneru Jasminu Berishi, boksačkom treneru i bivšem višestrukom prvaku Hrvatske Vedranu Perekoviću te kondicijskom treneru snage i eksplozivnosti Igoru Divjanoviću.
Borci u extreme boxingu koriste MMA rukavice u ringu, dok se borci u bare-knuckle boksu bore golim šakama unutar kraćeg borilišta u obliku trokuta. Pitanje što je opasnije ili teže zapravo nema pravi odgovor, jer je u oba slučaja riječ o ekstremnim boksačkim formatima.
– U borbama golim šakama ima više posjekotina i krvi, što je logično, no MMA rukavice nisu bezazlene jer se šaka čvrsto bandažira pa su udarci vrlo jaki. Trokut u bare-knuckle boksu je također specifičan jer je kretanje ograničeno, ali s dobrim radom nogu stekne se dovoljno prostora. Volio bih se okušati u bare-knuckle boksu – govori Orlić čija je borba imala respektabilan intenzitet, no prošla je bez značajnijih ozljeda.
– Imam malu posjekotinu na usni, ništa strašno – dodaje.
Virski boksač je za zabočku borbu sa Štefancem dogurao do 81. kilograma, no odmah nakon meča spustio je težinu na standardnih 79 kilograma. Težinu održava treninzima, a u Fitness centru Vir kao licencirani fitness trener Orlić vodi individualne treninge.
