Isplata povrata poreza na dohodak za proteklu godinu za mnoge je građane završila razočaranjem, no stručnjaci ističu kako postoje jasni zakonski razlozi zašto određene skupine ne ostvaruju ovo pravo. Iako sustav većinu izračuna obavlja automatski, pravo na povrat nije univerzalno pravilo za sve zaposlene i ovisi o nizu specifičnih parametara.
Glavni kriterij koji često određuje visinu povrata je dob zaposlenika. Prema važećim propisima, osobe do 25 godina imaju pravo na puni povrat poreza na dohodak, dok oni u dobnoj skupini od 26 do 30 godina ostvaruju povrat od 50 posto. Za sve radnike starije od 30 godina povrat se ne isplaćuje temeljem dobi, već isključivo ako se utvrdi da je tijekom godine plaćeno više poreza nego što je bilo potrebno s obzirom na ukupne prihode i korištene olakšice.
Drugi čest razlog za izostanak isplate je činjenica da radnik tijekom godine nije ni platio porez na dohodak. Ako su mjesečna primanja bila unutar iznosa osobnog odbitka, porez se nije obračunavao ni uplaćivao, pa logično ne postoji ni osnova za njegov povrat.
“Kada je porezna obveza tijekom godine točno izračunata i uplaćena, ne nastaje nikakva razlika koju bi država trebala vratiti poreznom obvezniku”, navode stručnjaci.
Pravo na povrat može izostati i ako su olakšice za uzdržavane članove obitelji već u potpunosti iskorištene na mjesečnoj razini preko plaće. U situacijama gdje su građani mijenjali poslodavce ili imali prekide u radnom odnosu, sustav ponekad može pokazati razliku, no ako je kroz mjesečne obračune sve bilo usklađeno, isplate neće biti. Dodatnu prepreku predstavljaju i eventualna dugovanja prema državi; ako porezni obveznik ima nepodmirene obveze, Porezna uprava koristi iznos povrata za namirenje tih dugova, a građanima se isplaćuje samo eventualni ostatak.
