Analiza organizacije Greenpeace International obuhvatila je 24 nedavna znanstvena istraživanja o rizicima povezanima s gotovim obrocima u plastičnoj ambalaži. Zaključci su zabrinjavajući: tijekom zagrijavanja hrane u takvoj ambalaži u obrok mogu prelaziti stotine tisuća sitnih plastičnih čestica, uz kemikalije koje potencijalno štete zdravlju.
‘Ljudi misle da donose bezazlenu odluku kada kupe i podgriju obrok u plastičnom pakiranju, no u stvarnosti se izlažu mješavini mikroplastike i opasnih kemikalija koje ne bi smjele biti u blizini hrane’, upozorio je Graham Forbes, voditelj Greenpeaceove globalne kampanje protiv plastike, prenosi Euronews.
Problem ne završava na tanjuru. Plastične posude i zaštitne folije onečišćuju okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa – od eksploatacije fosilnih goriva i energetski zahtjevne proizvodnje do odlaganja otpada. Zbog višeslojnih materijala takva ambalaža teško se reciklira, a razgradnjom nastaju mikro i nanoplastika koje završavaju u tlu, rijekama i oceanima te ponovno ulaze u prehrambeni lanac.
Izvješće upozorava i da oznaka ‘sigurno za mikrovalnu pećnicu’ može zavarati potrošače. Ona se uglavnom odnosi na to hoće li ambalaža zadržati oblik tijekom zagrijavanja, a ne na to oslobađa li plastične čestice ili kemijske dodatke u hranu.
Jedno od istraživanja pokazalo je da se nakon samo pet minuta zagrijavanja u mikrovalnoj pećnici u simuliranu hranu može osloboditi između 326.000 i 534.000 mikro i nanoplastičnih čestica. Nanoplastika je dovoljno sitna da potencijalno prodre u organe i krvotok.
Plastika pritom može sadržavati više od 4200 različitih kemikalija, od kojih mnoge nisu regulirane u ambalaži za hranu. Neke se povezuju s rakom, hormonskim poremećajima, neplodnošću i metaboličkim bolestima. Istraživanja su već identificirala najmanje 1396 kemikalija iz plastike koje dolaze u kontakt s hranom u ljudskom organizmu, a izloženost se sve češće povezuje s kardiovaskularnim bolestima, pretilošću i dijabetesom tipa 2.
Količina čestica koje prelaze u hranu povećava se pri višim temperaturama, duljem zagrijavanju, korištenju istrošenih posuda te kod masne hrane jer lakše apsorbira kemikalije.
Regulativa zasad kaska za znanošću. U Europskoj uniji plastika koja dolazi u dodir s hranom regulira se kroz dopuštene razine migracije pojedinih kemikalija, no ne postoje posebni pragovi za mikroplastične čestice. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) priznaje da je riječ o rastućem problemu te trenutačno provodi opsežnu procjenu zdravstvenih rizika mikroplastike u hrani, vodi i zraku, čiji se rezultati očekuju krajem 2027. godine.
U međuvremenu količina plastike u svijetu nastavlja rasti. Njezina globalna proizvodnja mogla bi se više nego udvostručiti do 2050. godine, a ambalaža već danas čini oko 36 posto ukupne potrošnje plastike. Tržište gotovih jela pakiranih u nju, vrijedno više od 160 milijardi eura, moglo bi do 2034. godine gotovo udvostručiti vrijednost, a potražnja za brzom i praktičnom hranom nastavlja rasti.
Greenpeace stoga poziva na strožu globalnu regulaciju plastike koja dolazi u kontakt s hranom u sklopu budućeg UN-ova sporazuma o plastici, uključujući postupno ukidanje opasnih kemijskih dodataka, umjesto oslanjanja isključivo na recikliranje. ‘Rizik je jasan, ulozi su veliki i vrijeme za djelovanje je sada’, poručuje Forbes, a prenosi Tportal.
