– U glavnom gradu Republike Hrvatske, Zagrebu, u četvrtak, 31. srpnja 2025. godine, u povodu obilježavanja 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, održava se svečani vojni mimohod. Oko tri i po tisuće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u više od dvadeset postroja, predvodit će zadarski branitelj, junak Domovinskog rata Krešimir Marcelić, teško ranjen 1. listopada 1991. godine u obrani Zemunika Donjeg, piše književnik Tomislav Marijan Bilosnić.
– Bilo je to kad Zemuniku nisu trebali junaci iz knjiga, već ljudi od krvi i mesa, tihi, hrabri, neslomljivi. Među njima je bio i Krešimir Marcelić, otac tek rođene djevojčice, čovjek čista pogleda i ruku izgrebanih od rovova, koji je znao više o zemlji nego o politici, ali je znao i jedno: ovo je njegov dom i neće ga dati. Bio je to dan kad je 9. mehanizirani korpus JNA, pod zapovjedništvom pukovnika Ratka Mladića, došao pred središte Zemunika. Krešimir Marcelić je protutenkovskim raketnim bacačem pogodio, onesposobio i zaustavio prvi tenk jugoslavenske vojske, koja se potom povukla na svoje polazne položaje. U toj akciji Krešimir je ostao teški invalid, zarobljen u tišini vlastite skromnosti. O njemu nema knjiga, nije u arhivama ni na dokumentarcima. Kad se govori o slavnim postrojbama i velikim operacijama, njegovo se ime rijetko spominje Ali danas, trideset godina nakon Oluje, dok se kolona hrvatske vojske kreće Zagrebom, on je na čelu, u invalidskim kolicima, i to me sjetilo jedne humane geste nepoznatih ljudi iz Munchena, koji su odmah prionula pomoći Marceliću. Prof. Ivo Oštarić u znak zahvalnosti i pažnje pokrenuo je akciju za prikupljanje novca za kupnju invalidskih kolica Krešimiru Marceliću, o čemu svjedoči i napis u „Slobodnoj Dalmaciji“ iz tog vremena, navodi Bilosnić.
Ovom je junaku posvetio i pjesmu:
Tomislav Marijan Bilosnić
PJESMA KREŠIMIRU MARCELIĆU
Tog dana Zemunik nije bio zemlja
bio je rub svijeta
Zemunik je bio riječ izgovorena nožem
Ispod neba što je prijetilo da se sruši
stajao je čovjek
Krešimir Marcelić
ime što u starom jeziku pjeva o krvi i časti
Običan čovjek
ruke od zemlje oči od neba
korak od odluke
Ali što je običnost kad Gospodari Slučaja
probiju stvarnost
i ponude trenutak vječnosti
kad granate rascijepe zrak
kao kletve bogova s Olimpa
Tijelo krhko poput kruha
stalo je ispred drugih
bio je zemlja što nije htjela pasti
bio je šapat u granju
bio je ono što ne stane ni u spomenik ni u molitvu
bio je Heraklitov oganj u hrvatskoj krvi
Nije tražio nebo nije tražio povijest
samo drugove iza sebe i sebe pred mecima
i jedan trenutak vječnosti u kojem tijelo postaje bedem
Neka se povjesničari sada prepiru
neka zapisivači broje metke
mi koji hodamo slobodom
znamo da heroji nisu nestali u prahu
nego rastu u zemlji
I zato kad sunce padne na polja Zemunika
a sjene se razvuku kao štitnici duše
mogu samo tintom kupiti ulaznicu za njegovu tišinu
jer ne postoje riječi za to što je bilo
Zemunik, 30. srpnja 2025.
