„MEMENTO MORI. Arheološka istraživanja salonitanske Zapadne nekropole na Zaobilaznici 1986. – 1987.“ naziv je izložbe koja je sinoć otvorena u Muzeju antičkog stakla u Zadru.
Naime, ova je izložba otvorena u sklopu obilježavanja 16. godišnjice rada Muzeja antičkog stakla u Zadru, a riječ je o velikoj gostujućoj izložbi Arheološkog muzeja u Splitu.
Priređeno je vrlo svečano otvorenje na kojem je bila i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
– Čestitala sam Muzej antičkog stakla u Zadru 16. obljetnicu koju je proslavio u suradnji s Arheološki muzej u Splitu postavom sjajne izložbe “MEMENTO MORI – Arheološka istraživanja salonitanske zapadne nekropole na zaobilaznici 1986. – 1987.”. S ponosom smo se i u Zadru podsjetili kako se nalazimo u povijesnom trenutku obnove više od 30 muzejskih zgrada od kojih se dio obnavlja zbog posljedica potresa, a dio u sklopu pozivā namijenjenih obnovi temeljne kulturne infrastrukture i energetskoj obnovi putem fondova i nacionalnim sredstvima, objavila je ministrica.
Nakon prošlogodišnjeg otvorenja u Arheološkom muzeju u Splitu, izložba „MEMENTO MORI“ predstavlja se zadarskoj publici s izuzetnim arheološkim artefaktima uz dizajn koji odaje počast životu i smrti!
Dok svakodnevno žurimo za obvezama jesmo li svjesni kulturno-povijesne baštine koja nas okružuje, povijesti koja pulsira ispod naših kotača i ima dalekosežan utjecaj na našu današnjicu? Sjetimo li se ikada ljudi koji su nekada živjeli na ovim istim prostorima? Jesmo li svjesni i naše vlastite prolaznosti? Upravo na ovakva razmišljanja želi se potaknuti izložbom “Memento mori. Arheološka istraživanja salonitanske Zapadne nekropole na Zaobilaznici 1986. – 1987.“ koja je svoja vrata otvorila 21. veljače 2024. u Arheološkom muzeju u Splitu.
Jedna od najiščekivanijih arheoloških izložbi donosi otkrića fascinantnog blaga koja su arheolozi otkrili tijekom gradnje „brze“ ceste Solin – Trogir, tzv. solinske zaobilaznice, osamdesetih godina prošlog stoljeća. Gotovo 40 godina je trebalo da se na tisuće iznimno vrijednih arheoloških nalaza analizira, znanstveno obradi, interpretira i stavi u kontekst. Fokus izložbe su ljudi – Salonitanci koji su pokopani na Zapadnoj salonitanskoj nekropoli koja se dijelom nalazi ispod spomenute ceste, ali i arheolozi koji su njihove grobove sa vrijednim predmetima spasili pred naletom modernih potreba u razdoblju od listopada 1986. do studenog 1987. godine.
Potonje upoznajemo kroz fotografije sa terena koje prikazuju dramatičnu borbu arheologa s vremenom i mehanizacijom, a prve kroz analizu čak 615 grobova (datiranih od 1. do 6. stoljeća) i niza kamenih spomenika. Ova saznanja dodatno su obogatila naše razumijevanje antičke Salone, ali i razriješila neke dotadašnje znanstvene nedoumice. No napravljen je i korak dalje. Koristeći se modernom tehnologijom rekonstruiran je izgled četiriju osoba, te po prvi puta javnosti predstavljamo kako su oni izgledali.
Izložba “Memento mori” ne samo da oživljava prošlost kroz priču o smrti i običajima Salonitanaca kroz šest stoljeća, ona predstavlja i putovanje kroz vlastiti identitet otkrivajući tajne prošlosti i povezujući ih s našom sadašnjosti. Pronađeni ostaci postaju glasnici iz prošlosti koji nas podsjećaju na krhkost života, ali i važnost zahvalnosti za sadašnji trenutak. Latinska izreka iz naslova koja znači “Sjeti se smrt(nost)i” postaje zato ključna tema, potičući posjetitelje na dublje vrednovanje kulturne baštine i života općenito.
U skladu s rimskim poimanjem zagrobnog života, vizualni identitet izložbe temelji se na rimskim mozaičnim prikazima “veselih kostura” koji slave život. Ovaj odabir vizualnog elementa omogućuje nam da smrt prikažemo na živopisniji način, potaknut duhovitim natpisima koji su često bili prisutni na spomenicima u Salonitanskoj Nekropoli. Također, izložba nije samo kolekcija predmeta; ona predstavlja i značajan podsjetnik na kulturocid koji se dogodio 1986.-87.. U tom kontekstu, upotreba crne boje u vizualnom identitetu metafora je asfalta kojim je prekriveno povijesno područje Salone. Ovakav odabir neutralne boje postava doprinosi isticanju raskošnog kolorita građe i čini da oni zasjaju u punom svjetlu svoje kulturne važnosti.
Zanimljive specifičnosti pogrebnih običaja, ali i načina života tog vremena ispričane su kroz ostatke artefakata pronađenim u grobovima pokojnika. Dizajnom postava nastoji se dočarati povezanost ovih predmeta sa stvarnim ljudima, prikazujući njihovu svakodnevicu kroz standardne opise nalaza. Na taj način ističe se da su ovi predmeti bili intimni dijelovi života naših prethodnika te svjedoče o raznolikosti njihovih iskustava, kako onih lijepih, tako i onih izazovnih. Ti predmeti svjedoče o njihovom postojanju i pričaju njihove priče na njihovoj posljednjoj lokaciji.
To je bio i motiv da se, kao dio postava, izradi i prostorna instalacije koja publici pokazuje da je u arheološkim istraživanjima salonitanske Zapadne nekropole na Zaobilaznici, u razdoblju od 20. listopada 1986. do 13. studenog 1987., evidentirano, dokumentirano i istraženo 615 grobova.
Salonitancima je grob predstavljao vječni dom pokojnikove duše koja je nastavljala živjeti u sjaju svjetlosti zagrobnog svijeta.
Ovu umjetničku instalaciju čini 615 srebrnih metalnih pločica koje simboliziraju svaki grob na izložbi. Sjaj svih tih pločica odražava duše preminulih i odaje im počast.
Vizualni identitet izložbe potpisuje dizajnerski studio Kazinoti & Komenda dok dizajn postava potpisuje dizajnerski ured Clinica studio, naveli su iz Muzeja.
